vijest

0

ZORAN ČUTURA: Košarkaši su me preodgojili

24.10.2017 15:36 | Germanijak

„Sve se u odnosu na to vrijeme promijenilo, pa se i košarka promijenila… Po mom mišljenju je današnja košarka robotizirana, promijenio se duh igre, dominiraju fizikalije.“

Veličina slova A A A

Više nije vijest ako napišem da je veliki bjelovarsko-beogradsko-zagrebački glumac Bogdan Diklić bio u Zagrebu – često je ovdje - ali možda će biti vijest ako napišem da je bio u našem kvartovskom kafiću Jazz na Jarunu. A sigurno će biti vijest ako napišem da je ušao u Upravni odbor Košarkaškog kluba Partizan.

„Čast mi je biti u Upravnom odboru Partizana… Makar ne pratim košarku onoliko koliko sam je nekada pratio… Gledam košarku i danas, ali nisam onoliko ostrašćen kao nekada, nema više prvog reda u dvorani.“

Idemo se onda vratiti u ta davna vremena, kad si pomno pratio košarku.

„Ono što je za mene bio rukometni klub Partizan iz Bjelovara dok sam tamo odrastao, sredinom osamdesetih je postao košarkaški klub Partizan. Rukometaši – pogotovo njihov kapetan Hrvoje Horvat – su strašno uticali na mene dok sam bio u formativnim godinama, kasnije su me košarkaši učinili boljim čovjekom. Uz njih sam naučio što znači timski duh, zajedništvo, prije druženja s njima bio sam samotnjak. Nekako se to 'primilo' kod mene, taj duh, na određeni način su me preodgojili. S vremenom sam počeo i trenirati s Partizanom.“

Znam, trčao si krugove po Hali sportova dok su oni bili na parketu. To su legendarne priče. A ako nisi došao na trening, sutradan bi pitao igrače 'e, je li trener nešto prigovarao što me nije bilo?'

„Čak sam bio i na jednoj američkoj turneji s njima, u ulozi 'drugog asistent coacha'. Službeno sam bio i predsjednik komisije za rad u kulturi pri KK Partizan. I njen jedini član. Mislio sam da se tadašnji direktor kluba Kićanović šali sa mnom, ali je na godišnjoj skupštini i to ušlo u izvještaj.“

Kako je sve to krenulo, otkuda?

„Prvo sam upoznao Miška Marića, njegova je supruga poslovno bila vezana uz kazalište, pa onda i sve ostale – Obradovića, Savovića, Androića, Grbovića.... Ta je generacija silno voljela kazalište, često su direktno s treninga dolazili na predstave. Toliko su me ispitivali o kazalištu da mi je ponekad bilo neugodno. Bila su to velika prijateljstva, vezani smo i kumstvima, a neka od njih traju i danas. Pa i ti i ja znamo se iz tog doba, koliko je prošlo…?“

Više od trideset godina. Negdje od snimanja Grlićevog filma 'U raljama života', moja te supruga dovela na utakmicu Cibone i Partizana u Dom sportova, dala ti je ulaznice.

„Trideset godina… Puno.“

Zašto više nisi toliko vezan uz košarku? Evo, čak nisi znao ni da je počela NBA sezona.

„Sve se u odnosu na to vrijeme promijenilo, pa se i košarka promijenila… Po mom mišljenju je današnja košarka robotizirana, promijenio se duh igre, dominiraju fizikalije.“

Danas zaposlenjem više nisi glumac, danas si umirovljenik. Makar bih rekao da glumac uvijek i ostaje glumcem. Igraš li još uvijek u kazalištu?

„Samo u predstavi 'Unosno mesto', koja je na repertoaru Jugoslovenskog dramskog poririšta ostala iz prethodnih sezona.“

Imao si oko stotinu i trideset filmskih uloga, neke su postale dio opće kulture – poput Mirka Topalovića iz 'Maratonaca' ili njemačkog vojnika koji se simpatizer partizana iz 'Balkan Ekspresa'. Možeš li sam izdvojiti neku koja ti je posebno draga?

„Imam poseban odnos prema svojoj ulozi u filmu 'Nacionalna klasa', to je čisto osobna stvar, nikako neki objektivni pokušaj valoriziranja uloga.“

Meni je, recimo, fantastična uloga oca iz filma 'Gori vatra' Pjera Žalice, i ti i film ste pokupili silne nagrade na festivalima. Ili ona iz Jelčićeve 'Obrane i zaštite'. Kad si se prvi put pojavio na filmu?

„Kod Bulajića u 'Atentatu u Sarajevu' imao sam tri rečenice, to je bilo 75'. Prvu ozbiljniju ulogu imao sam u seriji 'Grlom u jagode', još sam bio na Akademiji. Treća godina. Sad ću ti ispričati nešto… Prošle godine je bilo obilježeno četrdeset godina od snimanja te serije, a kod mene u Beogradu za vikend je bio došao Hrvoje Horvat sa suprugom. Bila je tu promocija knjige, izložba fotografija, razgovori s glumcima… U publici je bio i Horvat, kojeg sam – u duhu serije, izgovarajući replike na način na koji su se izgovarale i u seriji – s pozornice predstavio kao kapetana rukometnog prvaka Europe bjelovarskog Partizana, i kapetana reprezentacije koja je 72' osvojila zlatnu olimpijsku medalju, a on je od prisutnih dobio pljesak kakav nije dobio nitko od nas, protagonista serije. Dizao se tri-četiri puta na naklon, a dizao bi se i više puta da mu nije bilo neugodno. Strašno skroman čovjek, prijetio mi je iz publike prstom nakon toga…“

(Foto: Pixsell)

ostale vijesti

najnovije vijesti

najviše komentara

najčitanije vijesti

ili
Zaboravljena lozinka