vijest

0

ZORAN ČUTURA: Drugi krug, hura!

03.09.2017 08:19 | Germanijak

Hrvatska je jučer upisala i drugu pobjedu na Eurobasketu, a naš kolumnist se osvrnuo na utakmicu protiv Rumunjske, ali i druge zanimljivosti vezane za kontinentalnu smotru košarkaša.

Veličina slova A A A

Ako sam vezano uz uvodnu utakmicu naše reprezentacije na Eurobasketu konstatirao da Mađari baš i nisu neka košarkaška velesila – barem u posljednjih pedesetak godina – što bi onda trebalo reći za Rumunje? Vjerojatno bih se trebao našaliti na račun Vlada Tepeša alias grofa Drakule, čijim se likom i djelom već stoljećima plaše i odrasli i zločesta mala djeca… No, nekako mi se to čini neukusnim, pa je bolje da svim čitateljima preporučim gledanje filma 'Aferim', u nas prevedenog s 'Bravo', kao sjajnog uvoda u novi rumunjski film, koji ima pravih, autentičnih i jedinstvenih bisera, a filmovi su (ipak) ogledalo postkomunističkog rumunjskog društva. Bolje to nego se vraćati na Ceausescua. Aha, na košarci smo, zalutah… Rumunji su bili idealan suparnik da se popravi dojam -  pobjedu ne potcjenjujem, nimalo – iz te tekme s Mađarima i da se malo povežu konci igre koji su se doimali pokidanima u većem dijelu susreta. Za razliku od Mađara, koji imaju nešto više  izvoznih košarkaških (polu)proizvoda, Rumunjima samo trojica igraju u inozemstvu, a najjači pedigre ima Vlad Moldoveanu. Zamislimo, dakle, načas selekciju naše nacionalne lige pojačanu, recimo, Ivanom Buvom, Filipom Kraljevićem i, štajaznam, Pankracijem Baraćem kako sudjeluje na Eurobasketu. Eto vam priče o bosima koji hodaju po trnju – to je priča o Rumunjima na kontinentalnoj smotri. Prilično kratka i jasna priča. I bolna.

Mislio sam da je Island najlošija selekcija turnira, ali promijenio sam mišljenje nakon viđenog u dvije utakmice – ipak su to Rumunji. No, kako ne postoji suparnik kojeg naši košarkaši nisu u stanju razigrati, i uspjeli su to i s najlošijom selekcijom turnira. Srećom, Rumunji su se razigrali su na samo pet minuta, do onih neočekivanih 0-10. Ostalo? Nije to bilo onako autoritativno kao što Španjolci gaze, ali pobjeda više nije dolazila u pitanje. Najbitnije u priči je to da je Hrvatska s arhivirane dvije pobjede praktički prošla u drugu fazu natjecanja – o nekim suludim krugovima u skupini ne treba razmišljati – i da je opterećenje tog osnovnog rezultatskog cilja skinula s vrata. Možda će im ta činjenica pomoći u nastavku Eurobasketa, jer sad stvarno nitko normalan pred njih ne smije postavljati nove zahtjeve i prohtjeve i dizati letvicu. S tom da problemi iz prve tekme nisu nestali, da se ne bismo zavaravali, ono 'povezivanje konaca' baš i nije uspjelo. No, ozbiljnija analiza brojki nije potrebna; bez ljutnje, ali Rumunji nisu mjerilo ni za što. A ja sam promijenio program na kojem gledam košarku, i čuo i ovo: 'razvučena je bila obrana Rumunja, odnosno skupljena oko Bojana'. Tko shvati, plaćam piće. Ma šta piće, janjetinu. Ma šta janjetinu, plaćam dva tjedna na Havajima…

Kako se tradicionalno velika natjecanja u većini sportova za Hrvate igraju i po medijima, a ne samo na sportskim borilištima, a oni koji se natječu – prema mojim iskustvima – pasionirano, na rubu opsesije, prate ono što se o njima u domaji piše – ni ovom prilikom nije moglo bez toga. Stari, dobri Pero Skansi – silno respektiram tu staru gardu, njega, Šolmana, Jerkova, Plećaša i druge - javio se zanimljivim intervjuom, na koji je oštro odgovorio predsjednik Saveza Stojko Vranković. Niti želim, niti trebam produbljivati i produljivati njihovu razmjenu misli, ali bih želio istaknuti jednu vrlo zanimljivu Skansijevu tezu – ovaj je Eurobasket trebao biti iskorišten za pomlađivanje reprezentacije jer nije izlučan za slijedeća košarkaška natjecanja. Zanimljivo, rekoh, možda i provokativno, ne nužno i pogođeno. Ali, tko su uopće ti mladi igrači koji bi trebali naslijediti aktualnu generaciju trideset-i-nešto godišnjaka za koje je ovo oproštaj od reprezentacije? To je Skansi trebao kazati, kad je već krenuo tim putem… Gdje ih naći i kako ih ubaci(va)ti u selekciju ako ti igrači otkazuju? Kao što su sad otkazali Zubac, Žižić i Hezonja – oni na čijim bi leđima reprezentacija trebala počivati iduće desetljeće. A na to se ne može utjecati. I pomlađivanje treba provesti bez obzira na konačni plasman reprezentacije na aktualnom Eurobasketu, jedno s drugim nema veze. Stvarno ne znam, ja nemam ideju, ali bi nam tu ideju u najskorijoj budućnosti trebali prezentirati oni koji vode našu košarku. Volio bih je čuti.

Još samo riječ-dvije o prva dva kola Eurobasketa… Za sada su turnir obilježila neka nova imena, imena koja su se prvi put pojavila na velikoj europskoj sceni, ili su prvi put u glavnim ulogama. Neobični, kompletni igrači koji na parketu sve mogu napraviti . I skočiti, i blokirati, i dodati i realizirati. Recimo, dva klipana od preko 210 iz košarkaški perifernih sredina – Latvijac Kristaps Porzingis i Finac Lauri Markkanen. Treba se prešaltati, laku noć Dirk, Tony i Vassilis, dobro jutro Lauri i Kristaps. I Luka (Dončić), koji na Eurobasketu tek treba pokazati što sve može. I dobro jutro Dennis (Schroder). Dobro nam došli i nadamo se da ćemo vas još dugo gledati, zadovoljstvo nam je bilo pomnije vas upoznati.

Ostale kolumne Zorana Čuture počitajte OVDJE.

(Foto: Fiba)

 

ostale vijesti

najnovije vijesti

najviše komentara

najčitanije vijesti

ili
Zaboravljena lozinka