vijest

0

Uspjeh mlade reprezentacije putokaz je za oporavak hrvatske košarke

20.07.2018 11:20 | Germanijak/Ivan Mušlek

Konačno pravi rezultat od ove generacije.

Veličina slova A A A

Hrvatska košarkaška reprezentacija do 20 godina jučerašnjom se pobjedom protiv odlične Italije plasirala u polufinale Europskog U-20 prvenstva, gdje naše mladiće očekuje dvoboj protiv domaćina Njemačke. Već je i plasman u polufinale velik uspjeh za naše, tako da će u sutrašnji dvoboj ući prilično rasterećeni od bilo kakvog pritiska i imperativa pobjede. No, daleko od toga da na istu neće ciljati. Dapače, dosadašnji tijek turnira itekako nam daje pravo za optimizam, stoga analizirajmo učinak i igru Hrvatske. 

Prvih pet utakmica na ovom prvenstvu, Hrvatska ne da je odradila bez greške, već smo ih odradili daleko iznad svih očekivanja. Pet sigurnih pobjeda, najmanje uvjerljiva bila je 10 razlike, dovoljno govori da odlično igramo. Da kompletna priča bude još bolja, protivnici su bili itekako respektabilni. Redom su padali Francuska (+10), Ukrajina (+15), Španjolska (+15), Velika Britanija (+29) te jučer u četvrtfinalu Italija (+11). U polufinalu nas očekuje domaćin Njemačka koju predvodi poznato lice s parketa ABA lige - bek Mega Bemaxa Kostja Mushidi. Uz njega, daleko najvažnija karika je Filip Stanić, snažni centar hrvatskih korijena koji igra za berlinsku ALBA-u. Uz Stanića, u momčadi se nalazi još jedan njemački Hrvat - Mateo Šerić, no on igra tek 10 minuta u prosjeku. 

Što se Hrvatske momčadi tiče, tu je pregršt dobro nam poznatih igrača koji igraju važne karike u hrvatskoj Premijer ligi pa čak i u ABA ligi. Najpoznatija imena svakako su Karlo Uljarević i Mate Kalajžić, obojica s velikom minutažom u Ciboni odnosno Splitu. Sa 6,2 asistencije u prosjeku, Uljarević je drugi asistent prvenstva, a uz to zabija nešto manje od 10 poena po utakmici. Kalajžić je drugi naš strijelac s 12,2 poena, a krasi ga iznimno pametna, mirna i staložena igra kojom vodi momčad na parketu. Uz to je odličan obrambeni igrač i koncepcijski iznimno bitan igrač naše reprezentacije. Neizostavan član prve petorke je i sjajni Toni Nakić, 203 cm visoko krilo GKK Šibenika, svojedobno najmlađi pobjednik u šutiranju trica na hrvatskom All-star susretu. Nakić je sjajan šuter lakog koraka i odličnog driblinga, a s obzirom na fizikalije i aktualne trendove u svjetskoj košarci, na ovom prvenstvu često pokriva poziciju krilnog centra. Kao takav je izuzetno nezgodan "matchup" za protivničke četvorke koje su u pravilu teretnije od njega, što Nakić kažnjava izvlačenjem daleko od koša i laganim probijanjem ili šutom. Također, treba istaknuti učinak Krešimira Ljubičića, našeg praktički jedinog pravog centra, te odličnog all-around beka Josipa Barnjaka.

Ipak, naš zasad najbolji igrač je sjajni bek - šuter Toni Perković. Ovaj igrač Cedevite u prosjeku postiže gotovo 15 poena po susretu za svega 23 minute koliko prosječno provodi na parketu, a tome pridodaje 3 skoka i 2 asistencije. No, ono čime plijeni pažnju su fantastični postotci šuta. Dvica mu je na 58%, trica na 56% što je posebno vrijedno ako uzmemo u obzir da prosječno ispaljuje pet šuteva za tri poena po utakmici. Perković je izrazito zahvalan igrač i po tome da njegov stil igre ne traži nužno loptu u rukama. San je svakog trenera imati igrača koji jako malo igra s loptom, a ostvaruje ovakve postotke šuta. 

Gdje leži tajna uspjeha ove reprezentacije? Prije svega u činjenici da su gotovo svi igrači nositelji igre ili značajne karike u rotaciji u svojim klubovima. To se redom odnosi na već spomenute Kalajžića, Uljarevića, Barnjaka, Nakića, kao i na Domagoja Šarića, Antonija Jordana, Metea Čolaka, Domagoja Proletu i Matea Drežnjaka. Jedini koji se muči s minutama u klubu je Krešimir Ljubičić koji je u Ciboni imao grozan tretman od strane trenera Ante Nazora (on je kao zamjene Luki Žoriću forsirao katastrofalne i na terenu beskorisne strance Deividasa Bušmu i Aarona Geramipoora). Čak je i Cedevita dala dosta dobru minutažu Toniju Perkoviću u regularnom dijelu hrvatskog prvenstva, ali Cibona nas je svojom sportskom politikom posljednjih godina naučila da je primarno klub u kojem veterani i stranci mogu dobiti vrhunski tretman, dok su domaći talenti uglavnom prepušteni grijanju klupe, uz jako rijetke iznimke. 

Davanje adekvatne minutaže mladim igračima jedini je put oporavka hrvatske košarke. Kao što to svi treneri vole isticati, na klupi nitko nije postao igrač, nažalost rijetki su oni koji pokušavaju razvijati igrače. Hrvatski su klubovi u vječitom lovu na instant rezultat zbog čega se dovode skupi igrači, a domaće izdanke se zapostavlja. Još kada bi to polučilo neki rezultat, čak bismo i mogli naći jedno opravdanje za takvu sportsku politiku. Ovako su rijetki oni poput Šibenika koji za prošlu sezonu zaslužuje prolaznu ocjenu jer je trener Vladimir Anzulović afirmirao nekoliko igrača do 20 godina starosti. Iako, da budemo pošteni do kraja, njih je na to natjeralo pretjerano trošenje u sezoni 2016/17, kada su u klubu igrali Ive Ivanov, Miralem Halilović, Ivan Siriščević, Izeet Turkyilmaz itd. Na kraju se dogodilo to da je ovogodišnja momčad ispala u četvrtfinalu hrvatskog prvenstva, dok je višestruko skuplja u sezoni prije stigla svega do polufinala. Složit ćemo se, razlika u rezultatu je gotovo pa minimalna, a broj afirmiranih mladih igrača je debelo veći nakon ove sezone. 

Neka ovo prvenstvo, neovisno o ishodu borbe za medalje, bude nit vodilja kako za hrvatske klubove, tako i za Hrvatski košarkaški savez. U prošlosti se toliko puta dogodilo da se mlađe selekcije popunjavaju podobnima, a ne sposobnima. Ovdje je slučaj drugačiji. Imamo sjajan trenerski duo Damir Rajković - Aleksandar Ščepanović, dok je svih 12 igrača potpuno zasluženo u kadru. Kada je selekcija dobro napravljena i kvalitetno vođena s klupe, rezultat će doći, a hrvatska košarka oporaviti. 

Piše: Ivan Mušlek

(foto: FIBA)

ostale vijesti

najnovije vijesti

najviše komentara

najčitanije vijesti

ili
Zaboravljena lozinka