vijest

0

Marko Bašić za Germanijak: Zeman mi se nije svidio, Kallstrom je "profić" za primjer, a poziv Švicarske ne bih odbio!

08.09.2015 12:39 | Germanijak

Marko Bašić, veznjak švicarskog Grasshoppera, u razgovoru za Germanijak.

Veličina slova A A A

Sedam kola, pet pobjeda, remi i poraz. I ono najzanimljivije, gol razlika 24:14. Ili u prosjeku, više od pet golova na njihovim utakmicama! Upravo je to razlog zašto smo nedavno Grasshopper prozvali „najluđom momčadi Europe“. Sada smo konačno došli do Hrvata koji igra bitnu ulogu u njihovim redovima, veznjaka Marka Bašića.

Nije bilo lako. Grasshopper je velik klub, u kojem sve ide po „pe esu“. Pa ipak, preko glavne PR operativke nismo uspjeli doći do Bašića. Dala je obećanje, ali i zaboravila. Tko bi rekao za Švicarce...

Do rođenog Zagrepčanina tako smo morali nekim drugim „kanalima“. Ispalo je puno jednostavnije nego kad surađujete s tim PR-ovcima. A i Bašić je ispao jednostavan tip. Nije ga promijenila ni titula najboljeg igrača 2. švicarske lige prošle sezone, ni pola milijuna eura vrijedan transfer u Grasshopper ovog ljeta. Ostao je dečko iz kvarta, jedan od onih čija je karijera primjer da rad i žrtva kad-tad dođu na naplatu. Pa makar i u 28. godini života. A evo kakav je točno bio njegov nogometni put:

„Počeo sam u Dinamu kao klinac od sedam godina. Treneri su se stalno mijenjali, ali izdvojit ću da su me vodili Jozak, Blašković i Ciprić. Sve je bilo odlično do 13. godine, a onda je došao Krasnodar Rora, napravio selekciju, bez mog imena na popisu. Otišao sam u niželigaški Maksimir, igrao tamo dvije-tri sezone, pa prešao u Kamen Ingrad“, počinje Marko Bašić u razgovoru za Germanijak.

Klub iz Velike tada je bio u zaletu, a gazda Vlado Zec pun love.

„Ja sam bio među juniorima, ali sjećam se da je bilo super. Dobra momčad, igranje u Kupu Uefa, dolazak Schalkea... Onda je Zec završio u zatvoru, više nije bilo love i klub se počeo raspadati.“

Bašić je u seniorima Kamena odigrao drugoligašku sezonu 2007/08, a potom krenuo svojim putem. Ljeto 2008. pokazalo se presudnim za njegovu daljnju karijeru...

„Tog ljeta bio sam na nekoliko proba. Nisam pronašao klub, a priznajem, grozila me ideja da odustanem od nogometa i krenem u potragu za nekim normalnim poslom. Očajnički sam se sjetio nazvati bratića koji živi pored Lugana i on mi je uspio srediti probu u lokalnom trećeligašu. Bili su zadovoljni, no nisu mi mogli srediti radnu dozvolu. Igrali smo potom neku prijateljsku utakmicu, zapazio me trener Lugana i odlučio pozvati.“

Bašić je prihvatio, ali nije mu bio lagan početak niti u klubu koji je više od 60 godina svoje povijesti proveo među švicarskom nogometnom elitom, a tri puta, doduše 30-ih i 40-ih godina prošlog stoljeća, bio prvak države.

„Čekamo sam radnu dozvolu šest mjeseci. Bila mi je muka, razmišljao sam o povratku u Zagreb i da odustanem od svega, ali nekako sam izgurao. Konačno sam dobio dozvolu i isprva igrao za U-21 momčad. Po prvi puta u povijesti kluba osvojili smo prvenstvo rezervnih momčadi.“

Dobre igre za B sastav već u idućoj sezoni donijele su mu prvih 11 među seniorima. Od tada pa sve do ovog ljeta, Bašić je bio nezamjenjiv u Luganu. Šest godina u nizu. U tom periodu imao je puno razloga za zadovoljstvo zbog osobnih dosega, ali...

„Od 2008. godine neuspješno smo se pokušali vratiti u Super ligu. Nevjerojatno je kakve smo sve prilike propuštali. Dva puta gubili smo kvalifikacije, a jedne sezone u posljednjih šest-sedam kola prokockali 14 bodova prednosti! Čak se tada šuškalo da su stariji suigrači namještali utakmice... Pretprošle sezone smo bili viceprvaci, ali taman su ukinuli pravilo da i drugoplasirana momčad ide u prvoligaški rang.“

A onda je stigla prošla sezona. Sezona koja je Luganu donijela toliko željeni povratak u najbolje društvo nakon dugih 13 godina. Bašiću pak potvrdu da je spreman za puno veće domete. Kao zadnji vezni bio je prvi strijelac Lugana s 11 golova.

„U završnici pretprošle sezone zabio sam nekoliko golova i kao da sam se oslobodio nekakve blokade. Ušao sam u ritam da svaka tri-četiri kola zabijem gol. Izvodio sam penale i dosta zabijao glavom nakon prekida.“

Marko Bašić, najbolji veznjak 2. švicarske lige prošle sezone

Kao predvodnik Lugana zaradio je titulu najboljeg veznjaka 2. lige i mjesto u momčadi sezone. Dobio je i drugog sina, a onda i prvi pravi transfer u karijeri, u Grasshopper. Bez sumnje, ljeto koje će dugo pamtiti!

„Djeca i supruga pomogli su mi da sazrem kao osoba, ali i igrač. Dobio sam i drugog sina, bilo je nekih komplikacija pri porodu, ali stvarno sam ostao jak u tim trenucima i vjerujem da me Bog nagradio.“

Transfer u Grasshopper nije mala stvar. Basel možda dominira posljednjih godina, ali Skakavci su najtrofejniji klub Švicarske s čak 27 naslova. Devet više od društva sa St. Jakob Parka. No cijela priča oko Bašićevog prelaska na Letzigrund, stadion Grasshoppera poznat i po legendarnom atletskom mitingu, zamalo se neslavno završila...

„Imao sam dogovoren transfer još pri kraju prošle sezone. Sve se znalo, da odlazim iz Lugana i za koju točno odštetu. Onda se predsjednik sjetio da bi želio još više novaca. Bilo je zatezanja, rastanak nije bio idiličan, ali ja sam s bivšim suigračima ostao u odličnim odnosima. Drago mi je da sam pomogao pri povratku Lugana u 1. ligu i uvijek ću navijati za njih.“

Ovog ljeta Lugano je za trenera imenovao Zdeneka Zemana. Bašić je s njime stigao odraditi nekoliko treninga. Dovoljno za ovaj zaključak:

„Voli 'ubijati“ igrače, a pripreme su stvarno ubitačne. Kažu mi da 'umiru' na treninzima, a kod njega su dva treninga dan prije prvenstvene utakmice normalna stvar. Dosta se ozljeđuju, a niti u svlačionici to nije idealan odnos. Ne znam, meni se to ne sviđa, nekakav odnos između trenera i igrača ipak mora postojati. Svlačionica mora biti zadovoljna.“

S time Bašić nema niti najmanjih problema u Grasshopperu. Kakav je taj Pierluigi Tami, čovjek kod kojeg je hrvatski veznjak odigrao baš sve minute dosad (630 u ligi i 90 u kupu)?

„Dugo nije radio u klubovima, stvarno dugo (posljednje na klupi Lugana 2002/03, nap.a.). Vodio je mlađe švicarske vrste, čak šest godina proveo kao izbornik U-21 reprezentacije. Zasad je sve fantastično, nitko nije očekivao ovakav početak, cilj je bio TOP 4.“

Logično, jer Grasshopper je lani imao jednu od najgorih sezona u 129 godina dugoj povijesti. Završili su tek kao osmi.

„Napravili su ljetos pravu čistku. Otišlo je čak 16 igrača, a zapravo nas nije toliko puno novih. Kallstrom, stoper Barthe, lijevi bek Antonov, napadač Sherko Kareem i ja.“

U čemu je onda tajna? Grasshopper igra lude utakmice, a napadači koji su i prošle sezone bili tu odjednom su eksplodirali. Četvorka Ravet-Tarashaj-Caio-Dabbur skupa je zabila već okruglih 20 golova u sedam kola, neki i nadmašili lanjske individualne učinke...

„Imamo stvarno najbolji napad lige. Jednostavno, ta četvorka radi razliku. Posebno bih istaknuo Dabbura, sjajan napadač, baš je pozvan i u reprezentaciju Izraela. Ovog ljeta imao je ponudu Palerma od 3.000.000 eura, ali klub ga je zadržao.“

I moguće – pogodio. Jer mnogi se sve glasnije pitaju može li Grasshopper prekinuti dominaciju Basela i konačno uzeti naslov? Čekaju ga već 12 godina, i njih je zahvatilo „hajdučko prokletstvo“. Nakon ispadanja od Splićana iz Europe, ne mogu osvojiti baš ništa...

„Rekao sam da nam je napad najbolji u ligi. Na početku se nismo poznavali, sada već imamo sve bolje akcije, a puno nam je značila pobjeda protiv gradskog rivala Züricha nakon pet uzastopnih poraza Grasshoppera u derbijima. Problem je što lako primamo golove. Ne bih krivio obranu, malo smo se i poboljšali u tom segmentu, ali svi moramo davati doprinos, jer obrana se igra od napada. Također, problem bi tijekom sezone mogla biti i naša kratka klupa."

Basel s time nema problema. No Basel igra Europu i to bi mogla biti šansa za Skakavce?

„Da, za nas je dobro što su oni u Europi. Možda bi bilo bolje i da su ušli u Ligu prvaka, tamo su još jače utakmice od Europske lige. Jedini dosadašnji poraz nanijeli su nam upravo oni, i to nakon što smo vodili 2:1. Zabili su za pobjedu u sudačkoj nadoknadi, ali nismo potonuli, jer znali smo da smo dali maksimum. I publika nas prati, lani je bilo 6-7 tisuća ljudi u prosjeku, sada je to već oko 10.000 navijača. Jednostavno, Basel odskače s budžetom, kvalitetom i kvantitetom. Ali mi idemo utakmicu po utakmicu i pokušat ćemo ih pratiti što duže.“

Bašić je, rekli smo, nezamjenjiv. Odigrao je sve minute u prvenstvu i Kupu, zabio pritom tri gola, upisao dvije asistencije. Itekako je značajan njegov doprinos u defenzivnom segmentu, budući da je partneru iz veznog reda, proslavljenom Šveđaninu Kimu Kallstromu, glavni zadatak kreacija.

„Uvijek se šalim s njime i kažem mu: 'Ja ću trčati i krasti lopte, a ti samo asistiraj.' Moja uloga je „box to box“ veznjaka. Mogu reći da su mi najveće vrline fizička sprema, skok i igra glavom. Znam se ubaciti iz drugog plana.“

Spomenuti Kallstrom iznenadio je sve. Nakon Lyona i Arsenala, te 120 nastupa za švedsku reprezentaciju, mnogi bi očekivali da će u Švicarsku doći igrati s pola snage i uzeti dobar ugovor. A on je prvi asistent lige i spreman, unatoč statusu zvijezde, ući u konflikt i na kup utakmici s niželigašem. Nije čudo da su mu ekspresno dali kapetansku vrpcu.

„Pravi kapetan, nemam što drugo reći. Moram priznati da nikad nisam igrao s takvim profesionalcem. Kad vidiš da s 33 godine i toliko iskustva iza sebe prvi dolazi na trening, a zadnji s njega odlazi, da radi individualno i želi napredovati iz dan u dan, onda ti je jasno zašto je napravio takvu karijeru. I kao osoba je jako dobar, a atmosfera u svlačionici nam je izvrsna.“

Kim Kallstrom i Marko Bašić

Bašić ulazi u najbolje nogometne godine. Iako zapravo igra prvu prvoligašku sezonu karijere, hrvatska reprezentacija neizostavno je pitanje. No on je čvrsto na zemlji...

„Hrvatska reprezentacija bila bi ostvarenje sna. Išao bih i čistiti kopačke ako treba. Ali ja sam realan, igram prvu prvoligašku sezonu, a u našem veznom redu igraju momci iz Reala, Barcelone, Intera...“

Konkurencija je ipak slabija u švicarskoj nacionalnoj vrsti. A pojavile su neke priče da bi Švicarci mogli pozvati Bašića pod svoju zastavu!

„Iz kluba su me pitali da pokrenemo proces za dobivanjem državljanstva. U Švicarskoj sam već sedam godina, a i supruga mi je Švicarka. Eventualni poziv? Mislim da bih ga prihvatio. Bila bi mi čast."

Postane li uistinu jednog dana švicarski reprezentativac, Bašiću bi se otvorile i neke druge opcije. Tek je došao u Grasshopper, ali gleda li naprijed?

„Gledam. Stvarno sam sretan što sam došao u najtrofejniji švicarski klub, ali mislim da je normalno da sam ambiciozan. Kada imaš suprugu i dvoje djece, razmišljaš još šire. Imam ambiciju napraviti transfer iz Švicarske.“

Skauta na švicarskim tribinama ne manjka...

„Istina, surađuju s puno klubova. Evo, protiv Basela je bilo puno Nijemaca na tribinama, a čak i predstavnici Arsenala. Vrlo vjerojatno da su prvenstveno došli pogledati njihove igrače, ali uvijek možeš zablistati i skrenuti pozornost na sebe. Vjerujem da je ispred mene još pet godina na visokom nivou i cilj mi je jači transfer. Gdje? U bilo koju od Liga petica, a nikako ne bi bile loše niti Ukrajina ili Rusija.“

Za kraj, povratak na prvu ljubav - Dinamo.

„Pratim ih kada igraju u Europi, nešto manje HNL. Usporedba s Baselom? Teško je procijeniti. Dinamo mi je u srcu, ali Basel je puno jači. I financijski i po koeficijentu i po europskim rezultatima. Općenito je u Švicarskoj ipak kvalitetniji nogomet, pogotovo kada na sve dodate moderne stadione i dobar ambijent na tribinama“, zaključio je Marko Bašić u razgovoru za Germanijak.

(Foto: Grasshopper)

novinar

Marko Šepat Web Writer,
Marko Šepat Web Writer,

Sportskim novinarstvom počeo se baviti s 14 godina na lokalnoj radio postaji u Ivaniću Gradu, odakle je tijekom srednjoškolskih dana izvještavao za Sportske novosti, ponajviše o tada vrlo uspješnom drugoligašu Naftaš Ivaniću. Bio je i povremeni dopisnik Slobodne Dalmacije, Novog Lista, te Večernjeg lista.

U jesen 2007. upisuje novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu i potom godinu dana radi u redakciji Sportskih novosti. Obožava pisati, ali jednaki gušt predstavlja mu komentiranje nogometnih utakmica. S 19 godina debitirao je u tom poslu na Sport Klubu, a od kolovoza 2012. radi kao vanjski suradnik TV Arena Sport, gdje komentira belgijsku, talijansku, francusku i brazilsku ligu.

Dio projekta Germanijak postao je nakon što je posljednje dvije godine proveo na portalu GOL.hr. Uskoro će diplomirati, strastveni je romanista i uvjeren da će Totti podići još jedan Scudetto. Barem.

najnovije vijesti

najviše komentara

najčitanije vijesti

ili
Zaboravljena lozinka