vijest

1

Legenda o Saidu Husejinoviću: "Najdraža utakmica za Dinamo? Ona u kojoj nisam ni igrao!"

13.07.2019 09:46 | Germanijak/Marko Vidalina

Za njega su se kao klinca borili veliki klubovi, odabrao je Werder i – pogriješio. Došao je spasiti karijeru u Dinamo, a onda su krenule ozljede... I danas je, s 31 godinom i osmicom na leđima, igrač Tuzla Cityja...

Veličina slova A A A

Srijeda je poslijepodne, više jesenska nego ljetna, što bi po kalendaru trebala biti, a na pomoćnom igralištu stadiona u Velikoj Gorici igra se utakmica. S jedne strane domaća Gorica u "C sastavu", s tek nekolicinom prvotimaca, a s druge momčad pomalo oksimoroničnog imena. Tuzla City. Sav onako u bunilu, izmučen sparinom, čovjek krene tražiti hoće li se negdje ukazati Kolo Toure, Micah Richards ili Kevin De Bruyne, toliko gordo zvuči ovo "City", kad ono - ugleda njega.

"Je, je, to sam ja. Evo, ima tri godine da sam otišao iz Dinama", prilazi nam sa smiješkom nakon goričkih 1-1 junak naše priče.

Said Husejinović.

Posebna je to vrsta igrača, jedan od onih za koje nogometni filozofi vole reći 'eh, taj bi bio čudo da se rodio 20-ak godina ranije...' S osmicom na leđima, u dresu tog Tuzla Cityja, i danas, s 31 na leđima, pokazuje da je majstor, igrač poteza. Za čas napravi razliku, izbaci protivničkog igrača tijelom, pa malo zatim i vrhunskim driblingom... Potez je tu, nema spora, ali jedno u svemu tome nedostaje - scenarij jedne velike karijere. Bio je on u nastajanju, lijepo se priča razvijala, ali onda je zapela. Kao i u mnogim sličnim pričama, glavni razlog su ozljede...

"Da me nisu ozljede spriječile, vjerujem da bih napravio puno više. One su mi bile velika prepreka u životu. Imao sam baš jako puno problema s ozljedama, kad se sve zbroji, zbog toga nisam igrao nogomet između tri i četiri godine. Taman se vratim i uvijek se nešto desi... Velikih muka imao sam s koljenom, dvije operacije križnih ligamenata... Da nije bilo toga, danas bih sigurno bio negdje vani", uvjeren je Sajo, kako su ga zvali u maksimirsko doba.

Međutim, nije vani. Ukratko, njegova priča ide ovako... Kao tinejdžer je eksplodirao u dresu Slobode, u ljeto 2008. kupio ga je veliki Werder za u to vrijeme vrlo značajnih 900.000 eura, no preko Kaiserslauterna i Sarajeva u zimu 2013. došao je u Dinamo. I vrijeme uglavnom provodio u ordinacijama, puno više nego na terenu.

"U ljeto 2016. otišao sam iz Dinama natrag u Sarajevo, iz kojega sam i došao, bio tamo dvije godine, pa otišao kući, u Slobodu iz Tuzle. Odigrao sam tamo prošlu sezonu, ali situacija tamo u klubu i nije baš neka... Istekao mi je ugovor, nismo se dogovorili za dalje i prihvatio sam ponudu drugoga gradskog kluba", priča nam Said pravim bosanskim naglaskom, toliko simpatičnim...

"Tuzla City je već dvije godine u prvoj ligi, stvorio se i gradski rivalitet sa Slobodom. Evo, navijači baš nisu oduševljeni što sam prešao u Tuzla City, nije im drago... Nije to baš rivalitet kao što je u Sarajevu između Želje i Sarajeva, ali sve više se i u Tuzli osjeća to rivalstvo. Kad Sloboda i Tuzla City igraju međusobno, stadion je uvijek gotovo pun."

Nije se karijera odvila kako je trebalo, ali Husejinović je sretan.

"Drago mi je što sam kući, najljepše je biti doma, tako da mogu reći da mi je lijepo, da baš uživam."

Pa iz sadašnjosti idemo opet u prošlost. Na njegove tri maksimirske godine.

"Kažu mi svi da su me ozljede spriječile da ostavim dublji trag. Na početku, kad sam došao, igrao sam sve tekme. Igrao sam i kvalifikacije za Ligu prvaka, ali zaustavila me ta nesretna ozljeda u Splitu. Trebalo mi je pet i pol mjeseci da se vratim, pa mi se opet u Puli dogodila ozljeda. Nikako nisam imao sreće da stasam, nametnem se i ostanem, da dokažem ljudima da sam igrač za Dinamo", žali i danas Husejinović.

Nogometni dio, eto, nije ispao onako kako je trebao, ali ostala su prijateljstva.

"Imam ovdje jako puno prijatelja, često i svratim u Zagreb, obiđem sve te drage ljude. Od suigrača sam najbolji ostao s Amerom Gojakom i Arminom Hodžićem, s njima se i dalje čujem, pa i s Pivarićem, Antolićem... S njima sam se baš puno družio."

Odigrao je za Dinamo ukupno 33 utakmice, zabio tri gola i podijelio četiri asistencije, ali najdraža utakmica mu je ona koju nije ni igrao!

"Tako je! Protiv Arsenala nisam igrao, bio sam na tribini, ozlijeđen, ali bio sam dio te momčadi. I baš nju ću izdvojiti kao najdražu u Dinamu. Znaš, navijač sam Arsenala cijeli život, zato je valjda bio poseban užitak. Uostalom, pobijedili smo i mog prijatelja Mesuta Özila, kao što sam ga i upozorio dan prije. Igrali smo skupa u Werderu, bili smo i cimeri dvije i pol godine, tako da se čujemo i dalje redovno".

E, kad je to riješeno, ajmo odabrati i najdražu utakmicu je igrao...

"E, od onih koje sam igrao, izdvojio bih onu u Beču, u kvalifikacijama za Ligu prvaka. Nismo prošli, pobijedili smo 3-2 nakon 0-2 u Zagrebu, ali odigrali smo odličnu utakmicu. Atmosfera oko svega toga bila je vrhunska, navijači su bili uz nas, ali nažalost nismo uspjeli. To je bila i moja najbolja partija u Dinamu. Imam tu tekmu i doma na CD-u, često je znam pogledati...", otkrio je Said.

Tri godine su prošle otkad nije ovdje, dio svijeta HNL-a, ali to ne znači da nije potpuno unutra.

"HNL? Naravno, sve pratim, svaku tekmu. Pogotovo Dinamo, to ne propuštam. Kad god je tekma, evo mene ispred televizije. Iskreno, ne pogledam Dinamo jedino kad imam utakmicu u isto vrijeme", kazao je Husejinović, u tom slučaju mjerodavan da baci pogled na prošlu sezonu.

"Ma igrali su top! Na svim pozicijama imali su, ono što se kaže, igrače. Baš su se posložili, imaju i izvrsnog trenera, koji je odavno trebao doći. Čovjek uz Zokija Mamića ima najbolje rezultate kao trener Dinama i to sve govori. Odigrali su baš perfektno, bez greške. Iznenadio me mali Olmo, igra stvarno čudesno, Gojak također... Obojica su baš izrasli u velike igrače. Hajrović također, Gavranović, pa da ne pričam o Ademiju, o dva stopera koji mogu igrati gdje god hoće... Ma prava momčad."

Gledajući iz aktualne perspektive, s vremenskim odmakom, Said vjeruje da zna u čemu je zapravo stvar kad je riječ o njegovom nogometnom putu.

"Sa 18 godina otišao sam u Werder i mislim da mi je to bila najveća pogreška! Trebao sam otići u Basel, za njih sam i potpisao, prije nego za Werder, ali vodio sam se onom 'tko više ponudi, tu dolazim'. Potpisao sam već predugovor, sve dogovorio pa na kraju ipak otišao u Njemačku", ispričao je Husejinović pa otkrio da je svojoj karijeri priuštio i reprizu tog događaja:

"Nešto slično dogodilo mi se i u Dinamu. Potpisao sam za CSKA pa otišao u Dinamo! Zdravko mi je rekao da neće biti problema, da se ništa ne sekiram, a na kraju su me suspendirali na šest mjeseci. Jedina razlika je što su me ovi iz CSKA tužili, a ovi iz Basela nisu."

Bus s natpisom Tuzla City već je palio motore, suigrači su se polako skupljali, trebalo je krenuti kući. Malo je još ostalo do početka sezone, još jedne u karijera koja je mogla biti i bitno drugačija. A on uživa.

"Znaš kako, pošto sam dugo pauzirao, najviše mi se sad igra. Uživam u svemu, iako smo umorni od ovih priprema, nije lako to sve prolaziti. Liga nam počinje idući vikend, ajmo vidjet što možemo napraviti."

(Foto: Pixsell)

posljednji komentari1
Ante M.

| 18.07.2019 20:22

htio bih pohvaliti novinara,na lijepom zanimljivom pisanju,baš kao nekada velikan novinarstva,pokojni Zvonimir Magdić,Amigo,...svaka čast,od sada pratim vaše tekstove..rijetkost je danas pročitati takvo nešto ...bravo

prikaži sve

ostale vijesti

najnovije vijesti

najviše komentara

najčitanije vijesti

ili
Zaboravljena lozinka