vijest

0

KOMENTAR: Vaterpolo je glup sport

29.05.2017 13:08 | Germanijak

Zašto Jug CO nije obranio europski naslov?

Veličina slova A A A

Vaterpolo je glup sport. Rečenica iz naslova ovog teksta, klasični clickbait koji vas je trebao navesti da otvorite ovaj tekst, posuđena je s daleko najbolje vaterpolske stranice na ovim prostorima, Danče.hr. Tamo je jedan od češćih komentatora koristio taj nadimak, a ostali su se često 'kačili' na njega i odgovarali mu kako to nema veze s istinom. Valjda ste se i vi 'nakačili'…

I naravno da vaterpolo nije glup sport, uostalom teško je da bi takvo što napisao novinar iz Dubrovnika gdje je vaterpolo nacionalni sport, a razina sportske uspješnosti se, barem nekada, mjerila činjenicom je li se igralo u Divljoj ligi (naravno da jesam, a za legendarnu momčad Orsule sam, po mojem varljivom sjećanju, i postigao dva gola). Vaterpolo je predivna igra koja od vas traži toliko puno fizičke spreme da se to gotovo pa ne može usporediti s niti jednim drugim momčadskim sportom. Uostalom, u vaterpolu se nikada ne možeš potpuno odmarati kao u drugim sportovima. Čak i kada 'ništa' ne radiš, i dalje moraš trošiti energiju na održavanje na površini.

No, emocije i gole činjenice na stranu, ali vaterpolo je na putu da postane glup sport. Odnosno, barem se krovna europska vaterpolska organizacija, LEN, trudi od njega to napraviti. A nije ni ona svjetska, FINA, ništa bolja. U stvari, možda je bolje reći da tamo nikoga nije briga za vaterpolo.

Jer da jeste, vaterpolisti dubrovačkog Juga CO ne bi proteklog vikenda u borbi za europski naslov igrali tri utakmice u tri dana. I to kakve tri utakmice. U četvrtfinalu su pobijedili lanjskog finalista, grčki Olympiacos koji je ove godine silno želio napraviti korak dalje. Polufinale im je, pak, donijelo sraz s vaterpolskom All-Star momčadi, talijanskim Pro Reccom koji se također želio osvetiti Dubrovčanima, ali nije uspio. I nakon svega ih je u finalu čekao domaći Szolnoki. Za kojeg, jednostavno, ma koliko god Vjeko Kobešćak dobro spremio momčad, nije ostalo snage. To se jasno moglo vidjeti pa je finale tako izgubilo draž. Dubrovčani su se nekako držali do poluvremena, ali onda je bilo gotovo. Szolnoki je zasluženo osvojio svoj prvi europski naslov, to nitko ne negira, ali je sama završnica najjačeg europskg natjecanja ostala uskraćena za jedan pravi, istinski dvoboj.

„Što se dogodilo s Jugom, zašto se nisu pojavili na finalu?“. Bilo je to pitanje jednog od kolega iz firme. I nije se radilo o zlonamjernom ili podcjenjivačkom pitanju, već o čistoj znatiželji. Povremenim pratiteljima vaterpola cijela situacija nije previše jasna, ali oni koji vaterpolo nešto više prate, znaju da se odgovor krije u prethodnom pasusu. Ali, malo je onih 'pravih' poznavatelja ovog sporta pa je sigurno bilo dosta onih kojima nije bilo jasno kako to Jug nije pobijedio momčad koja je objektivno slabija od one dvije koje su savladali prethodnih dana. I umjesto da se LEN pobrine da takvih pitanja ne bude, da približi ovaj sport što širem broju gledatelja, oni iz godine u godinu rade takve gluposti da to nije normalno.

Jer, nije im ovo prvi put. Toliko je nebrojeno mnogo primjera da LEN ne zna što bi radio sa svojim sportom da to nisu istine. Recimo, jedne je godine finale Lige prvaka bilo u terminu finala nogometne Lige prvaka. Možete misliti koliko je bilo koga zanimalo kako će se razriješiti ovo vaterpolsko.

Ili onaj čuveni Final Four 2008. u Barceloni kada je u dva dana na otvorenom bazenu Montjuic vladao opći potop. Loše vrijeme i kiša su bili najavljeni danima unaprijed, sva četiri kluba su bila složna da se Final Four prebaci na neki od zatvorenih bazena u Barceloni. Kako domaćina na tom turniru nije bilo, Barceloneta te godine nije bila ni blizu završnice, onda nije problem bio potencijalno manji kapacitet gledališta, ali LEN je bio nepopustljiv. Potpisnik ovih redova se tada nije usudio koristiti svoj foto-aparat iz straha da mu ne bi stradao, a kolega Tonći Vlašić je dao prijedlog da novinari gledaju utakmice gledaju iz bazena, pored 'kućica' za izbačene igrače. Ionako smo bili mokri do gole kože pa ne bi bilo nikakve razlike.

Primjera o nemoći LEN-a ima nebrojeno i može se o njima pisati koliko hoćemo, ali stvar se neće promijeniti. Sljedeće i svake godine nakon toga će se događati neke gluposti jer čelnicima LEN-a nije stalo do vaterpola jer je to ipak, barem za njih, glup sport. Puno gluplji od broja noćenja i putovanja na račun klubova koje čelnici ove organizacije svake sezone ostvaruju.

A da ne misle da je vaterpolo glup sport, valjda bi se pobrinuli da pobjednik Lige prvaka dobije veću novčanu nagradu od smiješnih 50 tisuća eura koliko je ove godine dobio Szolnoki. Jug se 'bogatio' za 40 tisuća eura, a LEN je 12 klubova koji su igrali Ligu prvaka ukupno podijelio 286,5 tisuća eura. Iznos zbog kojeg se, karikiramo, u Dinamo neki igrači neće ni skinuti u kopačke.

Vaterpolo je glup sport. LEN ga čini takvim upornom nebrigom za njega. Nije ih briga za Ligu prvaka; ne pada im na pamet vratiti vaterpolo u ljetne termine kada bi dobili puno veću medijsku pažnju jer ne bi imali konkurencije; ne žele odustati od ideje uvođenja suludih novih pravila protiv kojih su valjda svi vaterpolisti, a kojima oni žele promijeniti sliku o ovom sportu. Ali vaterpolo je glup sport i zbog klubova i saveza koji sve ovo gledaju bez bilo kakve reakcije ili pobune. Kada šutke gledaš kako netko uporno pljuje po onome što radiš, onda i ti imaš dio krivnje za sve. Zlatno je to pravilo.

Vaterpolo, naravno, nije glup sport. Ali je tužno gledati kako ga se uporno pokušava napraviti takvim.

(Foto: Pixsell)

novinar

Emir Fulurija Glavni Urednik,
Emir Fulurija Glavni Urednik,

Gotovo da je naučio čitati na Sportskim novostima pa nije ni čudno da su sport i sportsko novinarstvo obilježili veći dio njegovog života. Neuspješno je trenirao nogomet, nešto uspješnije veslanje, ali je brzo shvatio da je pero jače od mača te se odlučio za novinarstvo.

Nakon čitavog niza školskih i studentskih medija u kojima je surađivao te nazaobilaznog Radio Studenta, nakon diplome na Fakultetu političkih znanosti profesionalnu karijeru počinje u dubrovačkom lokalnom tjedniku Setemana gdje je, između ostalog, bio i sportski urednik. Nakon toga se seli u dubrovačko dopisništvo Večernjeg lista koje je neko vrijeme i vodio, a prije nekoliko godina se seli u Zagreb gdje je prvo radio na Gol.hr-u da bi nakon toga bio urednik internetskog izdanja Media servisa. Paralelno sa svim tim piše i o glazbi, svojoj drugoj ljubavi, a ponajviše na stranici Potlista.com. Sa zadovoljstvom je prihvatio zadatak postavljanja Germanijaka na noge.

Prati i voli sve sportove. Kao Dubrovčanin pogledao je nebrojeno Jugovih utakmica, ali prvu pravu zaluđenost doživio je kada je Jugoplastika harala Europom. Toni Kukoč bio je i ostao osobni junak broj 1 pa nije ni čudno da mu je košarka omiljeni sport, a Chicago Bullsi najdraži klub. Odgovorno tvrdi da je pogledao najmanje 400 utakmica Bullsa u zadnjih 5 godina.

ostale vijesti

najnovije vijesti

najviše komentara

najčitanije vijesti

ili
Zaboravljena lozinka