vijest

0

Kako je Litva postala obećana zemlja za hrvatske nogometaše

13.03.2018 09:27 | Germanijak

Hrvati su, uz Brazilce, najbrojniji stranci u tamošnjoj ligi.

Veličina slova A A A

Tri su države u Europi u kojoj su hrvatski nogometaši najbrojniji stranci. Prva je, očekivano, Bosna i Hercegovina, gdje smo s 40 nogometaša s hrvatskom putovnicom 'pobijedili' Srbiju koja ima 34 nogometaša u Premijer ligi BiH. Druga je, isto tako očekivano, Slovenija u kojoj igra 29 naših nogometaša, a treća država je prilično iznenađenje. Ne, nije to Poljska u čijoj prvoj ligi imamo 14 nogometaša, ali Slovaci ih imaju 21.

Treća europska liga u kojoj su Hrvati najbrojniji stranci je, vjerovali ili ne – Litva. U tamošnjoj A Lygi igra 8 hrvatskih nogometaša, isto koliko ima i Brazilaca, a kada se zna da u litavskoj prvoj ligi ima ukupno 78 stranaca, onda je ova brojka prilično upečatljiva jer predstavlja više od 10% ukupnog broja stranaca.

Tko sve igra u Litvi? Aktualni prvak Suduva ima ček četiri Hrvata – od ranije su tu Ivan Kardum i Andro Švrljuga, a ove zime su im se priključili Josip Tadić i Marko Iharoš. U Žalgirisu igra Slavko Blagojević, u Atlantasu su Vice Kendeš i Juro Pejić, a u Kauno Žalgirisu je Ante Bakmaz.

Odgovor na pitanje što je to privuklo litavske klubove da angažiraju hrvatske nogometaše nam je dao Karolis Skinkys, sportski direktor Suduve.

„Četiri stranca iz iste države je veliki broj za bilo koji klub. Osobno imam jako dobro mišljenje o hrvatskim nogometašima – oni su perfektni natjecatelji, svi su prošli dobre nogometne škole i imaju veliku strast prema ovom sportu. Sva četvorica nogometaša koji igraju u Suduvi su jako važni igrači za nas. Kardum i Švrljuga su odigrali važnu ulogu u našem osvajanju prvog naslova prvaka Litve u povijesti kluba, igrali smo u play-off fazi Europske lige, a ove godine nas čeka još veći izazov – kvalifikacije za Ligu prvaka“, rekao nam je Skinkys.

A što su hrvatski nogometaši pronašli u Litvi. Tu smo nešto opširnije pričali s Ivanom Kardumom, 30-godišnjim vratarom koji je u Suduvi od veljače 2016., a kojeg se sjećamo iz HNL-a po epizodama iz Osijeka i Slaven Belupa. Za početak nas je zanimalo kako je uopće Kardum završio u Litvi.

„Nakon vremena provedenog u Slaven Belupu imao sam određene ponude da idem dalje pa zato nisam ni produžio ugovor sa Slavenom. No, u međuvremenu su mi te ponude propale i bio sam 4-5 mjeseci bez kluba. Bio je to jako, jako teško razdoblje u mojoj karijeri a onda se pojavila opcija za Suduvu. Iskreno, do tada sam u Litvi sam čuo samo za Žalgiris, ali trener je u Suduvi tada bio Aleksandar Veselinović koji je rodom iz Obrovca i koji je bio dobro upoznat s igračima s prostora bivše Jugoslavije. Preko njega je i došla ideja da dođem tu, da probam, a kada sam vidio da je klub jako dobro organiziran i da ima fantastične uvjete za rad, onda mi je bilo jasno da sam izabrao dobru opciju. Suduva svake godine igra europska natjecanja, a to mi je u tom trenutku bio najveći izazov jer si na tim utakmicama ipak u izlogu i za veće klubove. „

Spomenuli ste fantastične uvjete za rad. Sigurni smo da svih u Hrvatskoj zanima kakvi su uvjeti za rad u zemlji koja je ipak poznatija po košarci, a i hokej je vjerojatno popularniji od nogometa.

„Što se uvjeta rada tiče, ako bi se usporedilo ono što imamo u Suduvi s hrvatskom ili poljskom ligom, jer sam upoznat s njom jer nam je ona blizu, Suduva bi bila pri vrhu. Kad smo igrali europske utakmice, svi klubovi koji su dolazili, Ludogorets ili Sion, bili su oduševljeno onim što su vidjeli. Što se toga tiče, znači infrastrukture – stadiona, terena, trening kampa – nemaš osjećaj da si u Litvi, zemlja koja ipak nije nogometna. Za mnoge stvari čovjek ne bi vjerovao da su tako dobro sređene, ali stvarno jesu.

Što se ostalih klubova tiče, Žalgiris jako puno ulaže i ima također sjajne infrastrukturalne uvjete. Još je par klubova koji imaju sve uvjete, ali čak i u malo slabijim momčadima je infrastruktura na zadovoljavajućoj razini. Svaki klub ili ima natkriven stadion ili imaju jako dobar teren s umjetnom travom. Tako da, kad je snijeg i led, se igra na umjetnoj travi, a pri dobrim vremenskim uvjetima se igra na prirodnoj. U Litvi nećete imati problema na niti jednom terenu, to je sigurno.“

Financijski?

„Žalgiris može platiti više nego Suduva. Kod nas su plaće, recimo, na razini zlatne sredine HNL-a, ali su redovne. Nikada ništa nije kasnilo, ni plaće, ni premije ni bilo što što je obećano. Tu je sve redovno i ono što dogovoriš ćeš sigurno i dobiti za razliku od našeg nogometa. Ta stabilnost je važna jer ne moraš razmišljati hoće li biti ili neće plaće. Žalgiris daje malo veće ugovore i tamo se može i dobro zaraditi.“

Andro Švrljuga - suigrač Karduma

Suduva je prošle godine iznenađujuće osvojila naslov i prekinula dominaciju Žalgirisa.

„Bilo je to veliko iznenađenje jer Suduva nikada nije bila prvak Litve, a Žalgiris je u jednom trenutku imao 19-20 bodova prednosti nad nama. Imali smo mi dosta zaostalih utakmica zbog europskih natjecanja i onda smo tu prednost počeli topiti, a dva puta smo dobili Žalgiris u direktnim dvoboijima. U zadnjem kolu smo igrali za naslov, pobijedili tu utakmicu i stvarno je to odjeknulo. To je bila točka na i nakon fantastične europske sezone. Naime, prošle godine smo igrali playoff Europske lige i malo je nedostajalo da uđemo u grupnu fazu. To je za klub renomea Suduve uistinu veliki uspjeh. I sami znate kako se takva stvar u Hrvatskoj smatra velikim uspjehom. Možete misliti kako je to tek u Litvi gdje se nogomet ipak prati malo manje nego u Hrvatskoj.“

Generalno ste, znači, zadovoljni u Litvi.

„Jako zadovoljan. Jedan sam od zamjenika kapetana, Suduva je osvojila naslov, a i prvenstvo je uzbudljivo pa i s te strane imam određenu satisfakciju, onu natjecateljsku.“

Suduva je dobro krenula u novu sezonu (u Litvi se prvenstvo igra tijekom kalendarske godine, op.a.). Pobijedili ste u prve tri utakmice prvenstva, osvojili ste i super kup. U klubu imate tri suigrača iz Hrvatske, prava mala hrvatska kolonija.

„Općenito s prostora bivše Jugoslavije ima dosta igrača. Litva nije bauk za nogometaše – kada na internetu vidite fotografije ili videa s uvjetima rada jasno vam je da dolazite u dobru sredinu. A kada vam još igrači koji su bili ovdje ispričaju kako je sve redovno, onda nemate razloga za sumnju za dolazak. Dolazak je primamljiv, Suduva je, recimo, primamljiva jer igra Europu i u većem si izlogu. Nije više bitno gdje igraš nego kako igraš.“

U Litvi ste praktično već starosjedioc. Što biste poručili nekom hrvatskom nogometašu koji je dobio ponudu za dolazak u litavsku ligu.

„Ja imam samo lijepe dojmove i što se nogometa i van nogometa, svakom bih preporučio da dođe i da se okuša. Iz litavske lige dosta igrača odlazi u bolje klubove i sigurno se nema što izgubiti dolaskom ovdje.“

I za kraj pitanje o vlastitim ambicijama – spomenuli ste da Žalgiris ima bolje uvjete, je li možda došla neka ponuda od njih?

„Kako je Suduva sad prvak i igramo najbolji nogomet u Litvi, onda ne razmišljam o nečem drugom klubu ovdje. Normalno da imam nadu i želju da ostvarim još jedan iskorak, a kada i kako će to biti – vidjet ćemo.“

(Foto: FK Suduva)

novinar

Emir Fulurija Glavni Urednik,
Emir Fulurija Glavni Urednik,

Gotovo da je naučio čitati na Sportskim novostima pa nije ni čudno da su sport i sportsko novinarstvo obilježili veći dio njegovog života. Neuspješno je trenirao nogomet, nešto uspješnije veslanje, ali je brzo shvatio da je pero jače od mača te se odlučio za novinarstvo.

Nakon čitavog niza školskih i studentskih medija u kojima je surađivao te nazaobilaznog Radio Studenta, nakon diplome na Fakultetu političkih znanosti profesionalnu karijeru počinje u dubrovačkom lokalnom tjedniku Setemana gdje je, između ostalog, bio i sportski urednik. Nakon toga se seli u dubrovačko dopisništvo Večernjeg lista koje je neko vrijeme i vodio, a prije nekoliko godina se seli u Zagreb gdje je prvo radio na Gol.hr-u da bi nakon toga bio urednik internetskog izdanja Media servisa. Paralelno sa svim tim piše i o glazbi, svojoj drugoj ljubavi, a ponajviše na stranici Potlista.com. Sa zadovoljstvom je prihvatio zadatak postavljanja Germanijaka na noge.

Prati i voli sve sportove. Kao Dubrovčanin pogledao je nebrojeno Jugovih utakmica, ali prvu pravu zaluđenost doživio je kada je Jugoplastika harala Europom. Toni Kukoč bio je i ostao osobni junak broj 1 pa nije ni čudno da mu je košarka omiljeni sport, a Chicago Bullsi najdraži klub. Odgovorno tvrdi da je pogledao najmanje 400 utakmica Bullsa u zadnjih 5 godina.

ostale vijesti

najnovije vijesti

najviše komentara

najčitanije vijesti

ili
Zaboravljena lozinka