vijest

0

Hrvat sudjelovao u poljskom čudu: Idemo u Europu, ali se žestoko borimo za opstanak

07.05.2017 08:43 | Germanijak

Svake godine kup natjecanja diljem Europe donose poneku sjajnu priču.

Veličina slova A A A

Jedna od ovogodišnjih je i ona u kojoj s glavni akteri nogometaši poljske Arke Gdynia. Oni su u finalu tamošnjeg kupa pobijedili favorizirani Lech i tako po drugi put u povijesti podignuli ovaj trofej. Priča ne bi bila toliko čudna da Arka prošle godine nije bila drugoligaš, a ove se žestoko bori za opstanak u prvoj ligi, a da sve ne prođe bez hrvatskog udjela pobrinuo se Josip Barišić, osječki napadač koji igra u Arki.

> Kakva priča! Lani drugoligaš, sljedeće sezone igraju u Europi

Josip, doduše, nije mogao sudjelovati u utakmici koja je donijela veliko slavlje Arki.

„Muči me ozljeda – puknuo mi je list desne noge. Počinjem lagano trenirati, mislim da ću se idućeg tjedna priključiti treninzima ekipe.“

No, činjenica da je ozlijeđen nije ga omela da bude s igračima u Varšavi gdje se igralo finale.

„Bio sam s momčadi, svi smo bili tamo. Čak smo mogli sjedati i na klupi, ali nismo bili prijavljeni.“

Arka je do naslova došla nakon produžetaka. U regularnih 90 minuta bilo je 0:0, a onda su Rafal Siemaszko i Luka Zarandia u 107. i 113. minuti dali golove za Arku. Lukasz Tralka je u 119. smanjio rezultat, ali Lech nije imao snage ni vremena za postizanje još jednog gola što je značilo da veliko slavlje Arke može početi.

„Bilo je ogromno slavlje. U Varšavu nas je došlo gledati mnoštvo navijača, neki kažu i 15 tisuća da ih je bilo na finalnoj utakmici. Stvarno je bio lijep doživljaj. Kad smo se vratili doma, navijači su nas dočekali na stadionu, a jučer je bila službena proslava na starom stadionu za kojeg su u klubu iznimno vezani.“

No, vremena za slavlje ipak nema toliko.

„Već sutra imamo važnu utakmicu. Čeka nas žestoki raspored – u 12 dana imamo 4 utakmice. U borbi smo za ostanak, a tu se svi bore za goli život.“

I to je istina. Arka u ovom trenutku drži pretposljednju poziciju sa 17 bodova, koliko imaju i Slask, Ruch te Cracovia s kojom Arka sutra igra. Leczna ima 18, Piast 19, a Zaglebio s 22 i Plock s 24 boda su se malo odvojili. No, ne dovoljno da bi se mogli u potpunosti opustiti.

„Svi mogu ispasti, tako da će se sve lomiti u ovim utakmicama. Sve će se znati uskoro, ali bit će teško.“

O kalkulacijama u završnici sezone mogli smo s Barišićem pričati još satima, toliko kombinacija ima. U svemu tome trebat će imati i malo sreće, a Arka je ove sezone znala isprovocirati sreću. Naime, u Kupu su tek u finalu igrali protiv jednog prvoligaša, sve osim toga su bili nižerazredni klubovi.

„Bilo je dosta sreće u ždrijebu. Većinom smo igrali protiv drugoligaša, ali to je kup. Odigrali smo dobru utakmicu u finalu i zaslužili smo pobjedu.“

Priču o finalu smo završili s još jednim Osječaninom, Nenadom Bjelicom, koji trenira Lech.

„On je taj klub digao iz mrtvih. Lech je osvojio naslov 2015. i poslije toga su počeli padati. Kada je Bjelica došao, on je to ustalio i učvrstio, podigao je sve na jedan novi nivo i Lech je počeo igrati daleko najbolji nogomet u Poljskoj i jedan je od glavnih konkurenata za titulu. Po meni su oni trenutno najmoćnija momčad u Poljskoj, jača i od Legije iz Varšave.“

Iz osječkih dana

Bjelica se očigledno dobro snašao u Poljskoj, baš kao i Barišić koji se u ovoj državi skrasio nakon što je karijeru počeo u Osijeku, a igrao je i u Splitu, te ukrajinskoj Oleksandriji.

„Treća sezona mi je tu. Prva razlika između Hrvatske i Poljske su redovna primanja, ali najvažnija i najveća razlika je u infrastrukturi. Stadioni su sjajni, mogli bi se usporediti i s Njemačkom, a ovdje i drugoligaši imaju stadione kakve u Hrvatskoj vjerojatno nikad nećemo imati.“

Prvi poljski klub u Barišićevoj avanturi bio je Zawisza. Tamo je odigrao proljetnu polusezonu 2015., a onda ga je kupio Piast Gliwice. Prošle sezone je bio odličan, postigao 11 golova u prvenstvu, a klub je došao nadomak naslova, do drugog mjesta u ligi. No, umjesto nastavka rasta u ovoj sezoni, uslijedio je pad pa se i Piast sada bori za opstanak, a Barišić je otišao u Arku na posudbu.

„Što se Piasta tiče, ovo je bila jako turbulentna sezona. Sve probleme je započeo češki trener Radoslav Latal kojeg su sada i otpustili. Mi smo lani napravili povijesni uspjeh s drugim mjestom i na kraju sezone je počeo pričati kako s trenutnim igračkim kadrom ne može dalje napredovati, kako treba pojačanja. Tu se ekipa počela osipati, neki od glavnih igrača su otišli, ja sam ostao još par mjeseci, a onda sam sam zatražio da idem na posudbu. Arka me htjela, a ja sam se htio maknuti iz Piasta jer nisam našao zajednički jezik s trenerom.“

U novom klubu se nije toliko razmahao, a razlog je jednostavan.

„Nisam imao sreće u Arki s ozljedama. Kad sam došao, imao sam lakšu ozljedu koljena, kada sam se oporavio, došla je ozljeda s listom. Nije sezona za pamćenje, ali trofej je tu. Dva gola sam dao u prvenstvu, odigrao sam dvije polufinalne utakmice Kupa i imam trofej. Tako se poklopilo. Znao sam odigrati odličnu sezonu s dosta golova, ali ništa nisam napravio.“

Trofej je u rukama

„Nadam se da će iduća sezona biti bolja. Ugovor s Piastom me drži do 2018. Ako oni ispadnu još ne znam što ću napraviti. Svašta je moguće, postoje razne špekulacije. Možda odem i u neki drugi klub, ali Poljska je prva opcija.“

Iako je nekih 1.300 kilometara udaljen od Osijeka, Barišić prati rezultate svojeg bivšeg kluba i drago mu je da se Osijek vratio u vrh hrvatskog nogometa.

„U kontaktu sam s prijateljima iz Osijeka. Napokon je Osijek postao ozbiljan klub, imaju ozbiljne namjere za budućnost, ali i ozbiljnu momčad već sada. Momčad 85% čine domaći momci, a to se pokazalo ispravnim. Osijek se podigao organizacijski na jednu zavidnu ljestvicu. Nadam se da će sve trajati što duže, ne sumnjam da neće.“

(Foto: Pixsell/Privatni arhiv)

Germanijak pratite i na našoj Facebook stranici!

novinar

Emir Fulurija Glavni Urednik,
Emir Fulurija Glavni Urednik,

Gotovo da je naučio čitati na Sportskim novostima pa nije ni čudno da su sport i sportsko novinarstvo obilježili veći dio njegovog života. Neuspješno je trenirao nogomet, nešto uspješnije veslanje, ali je brzo shvatio da je pero jače od mača te se odlučio za novinarstvo.

Nakon čitavog niza školskih i studentskih medija u kojima je surađivao te nazaobilaznog Radio Studenta, nakon diplome na Fakultetu političkih znanosti profesionalnu karijeru počinje u dubrovačkom lokalnom tjedniku Setemana gdje je, između ostalog, bio i sportski urednik. Nakon toga se seli u dubrovačko dopisništvo Večernjeg lista koje je neko vrijeme i vodio, a prije nekoliko godina se seli u Zagreb gdje je prvo radio na Gol.hr-u da bi nakon toga bio urednik internetskog izdanja Media servisa. Paralelno sa svim tim piše i o glazbi, svojoj drugoj ljubavi, a ponajviše na stranici Potlista.com. Sa zadovoljstvom je prihvatio zadatak postavljanja Germanijaka na noge.

Prati i voli sve sportove. Kao Dubrovčanin pogledao je nebrojeno Jugovih utakmica, ali prvu pravu zaluđenost doživio je kada je Jugoplastika harala Europom. Toni Kukoč bio je i ostao osobni junak broj 1 pa nije ni čudno da mu je košarka omiljeni sport, a Chicago Bullsi najdraži klub. Odgovorno tvrdi da je pogledao najmanje 400 utakmica Bullsa u zadnjih 5 godina.

ostale vijesti

najnovije vijesti

najviše komentara

najčitanije vijesti

ili
Zaboravljena lozinka