vijest

0

Odbili su ga Dinamo i Vatreni, a on je osvojio MLS i promijenio krvnu sliku Seattlea

13.12.2019 08:31 | Ižak Ante Sučić

Kako je nesuđeni napadač Dinama i Vatrenih promijenio krvnu sliku Seattlea i kako je učinio da grad poznat po velikim kompanijama, kavi, muzici i kiši postane jedan od simbola nogometa u SAD-u

Veličina slova A A A

Nekoliko se igrača unazad desetak i više godina povezivalo s Vatrenima, ali bi kasnije radi kojekakvih razloga ipak oni nastavili svoj nogometni put daleko od HNL-a i famoznog kockastog dresa. Svi se sjećamo Daniela Bilosa, sada već umirovljenog Argentinca hrvatskih korijena koji se povezivao s Vatrenima, ali se taj „transfer“ ipak nikada nije dogodio. Bilos je jedan dio svoje karijere proveo u Ligue 1 igrajući za St.Etienne, ali je ipak veći dio (skoro pa cijeli) svoje karijere proveo u argentinskoj ligi igrajući za Bocu i San Lorenzo, a zanimljivo je da je cijelu 2010. godinu proveo u maloj pauzi od nogometa iako je tada bio u naponu snage sa 30 godina na leđima.

Spominjao se i Dario Cvitanich, još jedan Argentinac hrvatskih korijena koji je jedno vrijeme proveo igrajući za kultni Ajax, ali ni on, baš kao ni Leonardo Pisculichi ili već ranije spomenuti Bilos nikada nije imao tu čast da zaigra u pod hrvatskom zastavom.

Popularni Piscu 2015. je osvojio Copu Libertadores, a danas je sa 35 godina član argentinskog drugoligaša Burgosa. Iako je u dresu kultne Mallorce pružao veoma dobre partije, ovaj ofenzivni veznjak odlučio se za nešto drugačiju nogometnu karijeru pa je tako u naponu snage i u najboljim igračkim godinama branio boje katarskog Al-Arabija. Iako su ga u svojim mislim imali i argentinski i hrvatski izbornici tih godina, Pischulici je bio najbliže tome da dobije katarsko državljanstvo. U konačnici, to se nije dogodilo zbog FIFA-inih propisa pa se tako u svojoj karijeri jedino može pohvaliti s dva nastupa (i jednim pogotkom) za U-20 reprezentaciju Argentine.

OTPISAN U DINAMU, HIT U MLS-u

Bilo je još mnogo takvih primjera, ali jedan nam je posebno upao u oči. Riječ je o protagonistu današnje priče Raulu Ruidiazu, Peruancu rođenom u Limi čiji je majka iseljenica iz Lijepe naše, a skrasila se u dalekom Peruu.

Ruidiaz je svoj nogometni put započeo u Universitario de Deportesu, a onda je u siječnju 2012. prešao u Club Universidad de Chile, klub u kojem su svojevremeno igrali Junior Fernandes, Angelo Henriquez, a jednu sezonu u istom klubu je proveo i Pedro Morales koji je tada bio posuđeni igrač zagrebačkog Dinama.

Nakon Čilea okušao se u Brazilu, točnije Coritibi, a nakon povratka u rodni Peru okušao se još i u meksičkoj ligi prije nego li je u ljeto 2018. godine za 6.36 milijuna eura prešao u redove Seattle Sounders FC-a.

Odmah po dolasku u grad Nirvane, Amazona, Starbucksa i nikad prežaljenih Supersonica, Ruidiaz je postao prva zvijezda kluba iako mu je suigrač bio (odnosno još uvijek je) Nicolas Lodeiro, standardni reprezentativac Urugvaja i nekadašnji veznjak Ajaxa.

Jasno, nogomet u Seattlu nije niti jedan od tri najvažnijih sportova, a svu pozornost sada imaju Seahawksi (iako su i oni nekada bili manje bitni dok su postojali Supersonicsi) koji su svoj posljednji Superbowl osvojili 2013. godine kada ih je fantastična obrana dovela do naslova prvaka.

Danas su Seahawksi veoma dobri, a trenutno su na omjeru 10-3 što je jasan pokazatelj kakve su njihove ambicije ove sezone.

Usprkos činjenici da nogomet, kao što smo već konstatirali, nije ni izbliza bitan sport kao neki drugi u Seattleu, Ruidiaz i njegovi suigrači uspjeli su se izboriti za svoj status, a da igra nogomet života pokazuje i njegov rapidni porast vrijednosti unazad nekoliko mjeseci.

Zanimljivo, Ruidiaz je u siječnju 2012. bio blizu zagrebačkog Dinama. Ante Čačić i Zoran Mamić tražili su nekoga tko će zaoštriti konkurenciju u napadu, a ovaj mladić bio je jedan od ponuđenih igrača Modrima. Nije Ruidiaz bio samo ponuđen, već je on u pratnji svojeg oca sletio u Zagreb na posljednju fazu pregovora, ali se u konačnici taj transfer radi kojekakvih razloga nikada nije ostvario. Još jedna što bi bilo, kad bi bilo priča u HNL-u...

SLIČNOST IZMEĐU RIJEKE I SEATTLEA

Kada bismo pokušali usporediti Seattle s nekim hrvatskim gradom prvo što nam pada na pamet je Rijeka. Baš kao i u srcu Kvarnera, Seattle je mjesto gdje je kiša svakodnevica. Riječ je o gradu koji godišnje broji 150 kišnih dana, a grad je sam po sebi poznat po već spomenutoj kavi, kiši, muzici, filmu, velikim kompanijama i poznatim osobama.

Usporedbu oko kiše nije potrebno previše objašnjavati. Rijeka je oduvijek poznata kao grad u kojem je to dio svakodnevice i u kojem se kiša može pojaviti u bilo koje doba dana i noći, a slična je situacija i u Seattleu.

Nadalje, tu je i kava. Planetarno poznata kompanija Starbucks ima svoje sjedište u Seattleu, a iako su postojale neke priče kako bismo ju ubrzo mogli imati priliku ispijati u Hrvatskoj, to se još uvijek nije ostvarilo. Iako u Hrvatskoj nema ni izbliza velike i popularne kompanije koja se bavi kavom kao što je to Starbucks, Rijeka je grad u kojem mnoge poznate talijanske kompanije imaju svoje distributere za cijelu Hrvatsku. Mentalitet Riječana nije kao onaj u južnijim dijelovima lijepe naše gdje se kava može ispijati po nekoliko sati, ali poveznica je i više nego očita.

Slijedi nam muzika. Seattle je grad u kojem je svoje početke napravio Kurt Cobain, a samim time jasno je da je tamo osnovana i Nirvana. Jednako tako, ponajbolji, ako ne i najbolji gitarist svih vremena, Jimmy Hendrix, također je rođen u istom gradu kao i Kurt Cobain, a kakve su karijere ova dvojica genijalaca napravila nije potrebno dodatno pojašnjavati.

S druge strane, Rijeka je grad u kojem je oduvijek Rock'n'Roll najviše dolazio do izražaja kada je riječ o glazbenim pravcima. RiRock festival prvi put je organiziran 1979. godine, a u gradu na Riječini stasali su veliki i kultni bendovi kao što su Fit, Let 3, Grad, Paraf, Laufer i mnogi drugi.

Nema sumnje kako filmska industrija nije toliko izražena na Kvarneru kao u nekim drugim hrvatskim gradovima, ali neovisno o tome Rijeka se može pohvaliti kako je u njoj sniman dio filma XXX s Vinom Dieselom u glavnoj ulozi, a isto je stvar i kod popularna serija Novine, koja se između ostalog prikazuje i na Netflixu. Nije to poput Seattlea u kojem su snimani dijelovi megahitova poput 50 nijansi sive, Uvod u anatomiju ili pak Station 11, ali nije ni toliko loše ako uzmemo u obzir kakve su hrvatske, a kakve američke prilike u tim pogledima.

Kompanija koje su od velikog značaja za gospodarstvo više nema, ali nekada su iznimno veliku ulogu imali Viktor Lenac, Torpedo, 3. Maj, Jadrolinija i mnogi drugi. Tempi passati, nažalost...

Za kraj smo ostavili sportsku poveznicu. Kao je u Seattleu broj jedan sport američki nogomet i Seahawksi, tako je u Rijeci sve preodređeno HNK Rijeci. Jasno, tu su još i Primorje, RK Zamet i KK Kvarner, ali oni, baš kao i primjerice Soundersi ili Marinersi u puno manjem fokusu javnosti.

Ipak, treba napomenuti kako su sportovi poput rukometa ili vaterpola u Rijeci oduvijek bili veoma cijenjeni te je iz trećeg najvećeg hrvatskog grada proizašao veliki broj vrhunskih sportaša koji su kasnije ostvarili velike karijere poput primjerice Samira Baraća, Igora Hinića, Valtera Matoševića, Mirze Džombe i mnogih drugih.

STRANCI KAO TVORCI NAJVEĆIH SPORTSKIH USPJEHA

Najveći igrač, ili barem jeda od najvećih, u povijesti Seattlea je Russell Wilson, fantastični quarterback koji od 2012. godine igra za Seahawkse. U svojoj prvoj sezoni u NFL ligi (u koju je došao kao izbor treće runde drafta) je osvojio nagradu za rookie godine, dok je odmah sljedeće godine osvojio svoj prvi, a zasad i jedini, naslov prvaka. Ove sezone već sada ima 26 dodavanja za touchdown, a bilježi i izvrsne brojke kada je riječ o osvojenim yardima po bacanju (yards gained per pass attempt).

Wilson je danas jedan od najboljih QB-a u NFL-u, a svakako uz njega treba istaknuti Bobbyja Wagnera i Tylera Locketta koji igraju jako dobro ove sezone.

Iako je Wilson Amerikanac, on je rođen u 3200 kilometara udaljenom Ohiu pa se tako slobodno može reći kako je u Seattleu stranac.

Nadalje, u baseballu, drugom po veličini sportu u rodnom gradu Billa Gatesa, najvećim sportašem tog grada smatra se Japanac Ichiro Suzuki. Ovaj 46-godišnjak u MBL je stigao 2001. godine sa 28 godina na leđima, a mnogi su uvjereni da je stigao u ligi kada je po svojoj kvaliteti trebao danas bi bio vlasnik svih mogućih rekorda.

Odmah po svojem dolasku u MLB Ichiro je napravio nešto neviđeno, a to je da je u svojoj prvoj sezoni osvojio nagrade za najboljeg udarača, rookiea godine, a ujedno je proglašen i za MVP-a. U narednim godinama nastavile su se njegove dobre igre te ga mnogi smatraju jednim od najboljih igrača u povijesti sporta (prema izboru Bleacher Reporta uvršten u 100 najboljih, 24. u izboru Stadium talka.

Jednako tako, i u toj ljubavi prema strancima vidimo poveznice s Rijekom. Nema nikakve sumnje da je Matjaž Kek, slovenski stručnjak koji je više od pet godina bio prvi trener Rijeke, najuspješniji, a slobodno možemo konstatirati i najomiljeniji, trener koji je ikada imao priliku voditi riječkog prvoligaša.

Osvojio je prvenstvo Hrvatske, dva hrvatska kupa i jedan Superkup, a sa plavo - bijelima čak se u tri navrata plasirao u grupnu fazu Europske lige. Iako je Rijeka kao grad vidjela velike sportaše i trenere, Kek je vrlo vjerojatno najveći od svih te će njegovo ime zauvijek biti upisano zlatnim slovima u povijesne knjige riječkog sporta.

RUIDIAZ KAO PREDVODNIK SOUDERSA

U SAD-u, naročito u nekim saveznim državama kao što su to Ohio ili Teksas, sport je oduvijek bio na prvom mjestu. Kada se igraju utakmice američkog nogometa, naročito college footballa, neki gradovi doslovno stanu. Ništa nije bitno, samo uspjeh i u konačnici pobjeda. Teorija Niccole Machiavellija kako "cilj opravdava sredstvo" nešto je prema čemu se mnogi vode, a iako je u svojoj knjizi Vladar talijanski književnik nastojao objasniti kako se treba vladati državom, Amerikanci su to prisvojili i malo parafrazirali u smislu kako vladati sportom.

Američki mediji prije početka sezone nisu previše vjerovali Soudersima. Pisalo se kako momčad može do playoffa, ali sve više od prve runde bilo bi ravno naslovu. A naslov se dogodio, i to ponajviše zbog igrača kojeg svojevremeno Ante Čačić nije htio u Dinamu.

Raul Ruidiaz napokon je shvatio svoju ulogu u momčadi. Ovaj brzonogi napadač prethodnih je godina igrao na mjestu krilnog napadača, a od kako je prije dvije godine prebačen u sredinu počinje njegova preobrazba. Ove sezone vodio je svoju momčad do titule prvaka MLS-a, a posebno je dojmljiv bio u velikim utakmicama od kojih se najviše ističe ona LAFC-a u konferencijskom finalu kada je momčad predvođenu ponajboljim nogometašem MLS-a Carlosom Velom izbacio iz natjecanja. Konačni rezultat bio je 3:1, a Ruidiaz je zabio dva lijepa pogotka s vrha 16-erca kojima je doveo svoju momčad do pobjede. Zanimljivo, LAFC je poveo prekrasnim pogotkom iz slobodnog udarca, ali Ruidiaz je tog dana imao nešto drugačije planove.

Do kraja sezone ostala je utakmica protiv Toronta, a ponovno je u glavnoj ulozi kod Soundersa bio peruanski napadač. Imao je veliku ulogu kod prvog pogotka svoje momčadi, Rodriguez je zabio za povećanje prednosti, da bi točku na i stavio sam Raul Ruidiaz koji je fantastično iskoristio jednu dugu loptu svoju obrane, zaobišao neopreznog braniča Toronta i prekrasno zabio za početak velikog slavlja na CenturyLink Fieldu.

Treba reći kako je od svojeg dolaska u SAD, odnosno Seattle, Ruidiaz zabio 28 pogodaka u 42 nastupa, a posebno je impresivan u svim svojim playoff utakmicama (ukupno ih je odigrao šest) u kojima je zabio sedam pogodaka, a njima je nadodao još tri asistencije.

Bilo kako bilo, u gradu poznatom po američkom nogometu, kavi, Amazonu i baseballu (čitaj: Ichiru) svojih pet minuta slave dosegao je i Ruidiaz. Dobro, možda ne pet, jer ako ovako nastavi, biti će to ipak nešto duži period...

(Foto: Facebook Seattle Sounders, reuters, twitter, pixsell, youtube screnshoot, reddit)

 

ostale vijesti

najnovije vijesti

najviše komentara

najčitanije vijesti

ili
Zaboravljena lozinka