vijest

0

Deset vratarskih godina Danijela Subašića

02.07.2018 07:40 | Ozren Maršić

Kolumna posvećena hrvatskom junaku....

Veličina slova A A A

Nacija luduje, emocije su naprosto nevjerojatne nakon pobjede nad Danskom, Hrvatska je okupana srećom i euforijom, a jedan Danijel kaže "drago mi je da sam pridonio uspjehu svoje reprezentacije, i to je to". Tako je, dok je nas pet milijuna gledalo u njega kao da je neko božanstvo, komentirao Danijel Subašić svoja tri obranjena jedanaesterca. Heroj nacije, heroj svijeta, Subašić je tip o kojem bruji kugla, jer tri penala se ne brane svaki dan, posebno ne na Svjetskom prvenstvu, a on po svome. Uvijek je bio drugačiji, posebniji, neki će reći da je pravi golman misleći na onu da su oni između vratnica "posebniji". Deset godina je prošlo otkako je zakoračio na veliku scenu, deset godina, koje su se kod njega događale kao na filmu. Tko zna, kad je Brad Pitt mogao snimiti "Sedam godina u Tibetu", možda bi Subašić mogao snimiti film "Deset vratarskih godina". Neću u ovom tekstu o utakmici s Danskom, o tome kako je prije dvije godine obranio jedanaesterac Sergiju Ramosu, o tome kako je prvi prvoligaški penal u karijeri obranio Bernardu Guliću iz Intera ili kako je za Monaco dao gol iz slobodnog udarca... 

> ODIGRAJ HRVATSKA – RUSIJA

Upoznao sam ga tog ljeta 2008. godine, prije deset godina, kada je iz Zadra stigao na posudbu u Hajduk, bio je perspektivan, ali to je bilo sve. Bila je to godina kada je Hrvatska shrvana tugom ispala od Turske na penale na Euru, bila je to godina kada je, nakon Subašićeve ispucane lopte i duela u zid na stadionu u Stanovima udario Hrvoje Čustić i kasnije preminuo, bila je to godina kada je svijet Danijela Subašića, zadarskog klinca, koji je maštao "ajme da mi je za reprezentaciju braniti" definitivno promijenjen.

“Nisam ni znao što želim, ali kada sam na prvom treningu Zadra vidio sve igrače odlučio sam biti vratar. Nisam ni znao objasniti treneru zašto želim braniti“, jednom mi je Subašić pričao o svojim počecima.

Nakon Rakitićevog pogođenog jedanaesterca Subašić se našao u klupu suigrača, a onda je našao trenutak za sebe, skinuo dres, pogledao prema nebu... Ispod dresa majica s likom Hrvoja Čustića, natpis "forever". Od nesretne pogibije Čustića na svakoj utakmici nosi majicu s njegovim likom, zarekao se da uspomena na prijatelja nikada neće nestati. I to je to, kako reče Subašić. Nikada nije imao potrebu nešto posebno objašnjavati, nije se razbacivao srceparajućim objašnjenjima.

> Rakitić nakon trilera odveo Hrvatsku u četvrtfinale Mundijala (VIDEO)

Iz Hajduka je, nekako na mala vrata, otišao u drugoligaški Monaco. Odnosno, upao je u klub na preporuku Stipe Pletikose, kojeg je Monaco tražio te 2012. godine.

„Ne, hvala. Ali, imam vratara za vas, uzmite Subašića“, kazao je Pletikosa ljudima, koji su zastupali ruskog milijardera Dmitrija Ribolovljeva, vlasnika Monaca.

Već tada je ostvario dio snova, postao reprezentativcem, jednom mi je, još dok je branio u Hajduku, kazao da sniva igranje u Ligi prvaka. U Monacu je i to ostvario, postao najboljim vratarom Lige prvaka, izluđivao napadača svojim obranama. U Monacu je napravio strahovit zaokret, i premda su u Kneževinu dolazili ili htjeli doći ponajbolji svjetski vratari (Barthez, Lloris, Casillas, Valdes, Romero, Amelia, Mandada, Stekelenburg...) Subašić je čvrsto držao svoj status.

„Ne opterećujem se što se piše i tko dolazi, meni je cilj raditi, trenirati i biti što bolji“, u jednom od intervjua komentirao mi je Subašić.

Za njegov veliki zaokret u karijeri, korak od hrvatskog vratara nacionalne klase do svjetske top klase, iznimno je zaslužan Andre Amitrano, trener Monacovih vratara. Život u Monte Carlu je poseban, ali malo ljudi zna da je Subašić veliki dio dana u Kneževini proveo u starom kamenolomu, u brdima iznad Monte Carla. Tamo u Monacovom kampu provodi veći dio tjedna, a Amitrano ga "ubija" treninzima.

Zanimljiv tip je taj Subašić, uvijek sa zaraznim osmijehom, tako jednostavan. Mogao bih do sutra nabrajati neke detalje. Poput onog kada mu je Pavličić iz Cibalije, tamo 2009. godine kada se Hajduk borio za prvaka, zabio gol u lijeve rašlje, a on kazao "pogodio je pauka u jaja". Ili kako je Anas Sharbini sjeo u Subin golf i napravio krug po poljudskom tartanu zamišljajući da je na Grobniku.

Ima i svoje posebnosti o kojima ne voli baš u javnosti. Primjerice, Subašić na zidu u kući ima mini muzej svojih dresova i rukavica, i to samo onih koji su mu ostali u sjećanju. Ovaj iz Novogoroda će sigurno naći svoje mjesto na zidu. Obožava braniti u dresovima živih boja.

„Jednom sam, braneći u crnom dresu, primio gol s trideset metara. Tada sam odlučio da više nikada neću braniti u crnom dresu“, pričao mi je Subašić.

> Subašić: Penali su lutrija, a večeras je lutrija bila na našoj strani

U javnosti je malo poznato kako se kroz karijeru o njemu brine fizioterapeut Jerko Mikulić. Kao velika nada Zadra Mikulić je ostvario transfer u Ukrajinu, ali u duelu s Brandaom iz Šahtara teško je ozlijedio koljeno i morao je nogometu reći zbogom. Posvetio se poslu fizioterapeuta, a Subašić mu je, još dok je bio u Zadru, obećao da će ga povesti sa sobom kada napravi transfer. Nije ga zaboravio, Mikulić je zaposlenik u omladinskoj školi Monaca. I taj detalj govori o ljudskoj veličini junaka Hrvatske.

Germania Sport kladionica već je objavila tečajave za utakmicu Hrvatska – Rusija. Tečaj na pobjedu 'Vatrenih' je 2,30, a OVDJE pronađite više od 300 različitih oklada na ovu utakmicu.

(Foto: Reuters)

ostale vijesti

najnovije vijesti

najviše komentara

najčitanije vijesti

ili
Zaboravljena lozinka