vijest

0

Deset lica ABA lige: Highlander, Bigfoot, zakon braće i Barkley iz Mitrovice

05.10.2019 07:59 | Germanijak

Suprugu koja igra bolje i od nekih suigrača, imenjake i prezimenjake koji se isprepleću, bjeloruskog diva koji je prerastao jedan sport, šogore na suprotnim stranama... Sve to, i puno više, donosi nova sezona ABA lige

Veličina slova A A A

Sudarom u Srijemskoj Mitrovici, pobjedom Cedevite Olimpije nad Mega Bemaxom, otvorena je nova sezona regionalne košarke. ABA liga startala je, barem na papiru, jača nego posljednjih godina, s puno jakih imena, ali daleko od one osnovne ideje, koja je u počecima ove lige govorila o razvoju mladih igrača. Osim Mege, koja uporno i isključivo radi na tome, ostali klubovi se bave drugim ciljevima, pri čemu je najvažnije preživjeti. I ostati u ligi.

Crvena zvezda, naravno, bit će prvi favorit lige, za vratom će joj pokušati puhati Partizan i Cedevita Olimpija, iz drugog reda vrebat će crnogorski dvojac, Mornar i Budućnost, ulogu "dark horsea" iz trećeg plana pokušat će preuzeti Igokea i Koper Primorska... Naša dva predstavnika, Cibona i Zadar, vodit će svoje bitke u dijelu tablice u kojem je glavna tema ostanak u ligi, jer teško je vjerovati da će biti spremni za više od toga.

No bitno je da su spremni navijači, ljubitelji košarke. Barem ono što je ostalo od tog društva u Hrvatskoj, zemlji s bogatom košarkaškom poviješću i, u najmanju ruku, upitnom sadašnjošću. I još upitnijom budućnošću... A opet, za one navučene na zvuk lopte koja se sudara s parketom, na one zaljubljene u škripu tenisica, bit će dovoljno razloga za zadovoljstvo. I dovoljno priča. Smiješnih i ludih, bizarnih i neobičnih, tako divno karakterističnih za ovo podneblje. Ovo su neke od njih.

Priča 1: Highlander i njegovi vukovi

Zagorakis, Charisteas, Basinas i društvo upravo su poharali Europi, malo nakon što su isto učinili Costinha, Deco, Maniche i jedan poseban trener na početku karijere. Ivano Balić i prijatelji popeli su se na Olimp, srebra su u Ateni uzeli još i Duje Draganja i braća Skelin... Bilo je ljeto 2004. godine, a jedan anonimni klinac došao je u Cibonu. Puno se toga promijenilo u svijetu oko nas, cijela jedna gomila ljudi i događaja, ali Marin Rozić i dalje je tu. U Ciboni.

"Odgajan sam u Mostaru u obitelji kojoj je Cibona bila nešto posebno, oduvijek mi je san bio igrati u tom dresu, kojeg je nosio i jedan Dražen Petrović. Kad mi je te 2004. došao poziv Cibone, to nisam ni u ludilu želio odbiti. Iako, nisam mislio da ću baš tako dugo ostati", kaže Rozić.

A bogme je ostao... Upravo ulazi u svoju 16. sezonu među "vukovima", u tom dresu s brojem 20 djeluje kao da nikad neće ni otići, a usput je i u ABA ligi, o kojoj je ovdje riječ, porušio sve rekorde. Odigrao je 356 utakmica, dvadeset i nešto više od sljedećeg na ljestvici, a s 2749 koševa je i prvi strijelac u povijesti ovog natjecanja. Ostalo mu je još za ovu sezonu preskočiti Todora Gečevskog na listi najboljih skakača u povijesti lige, a onda može u miru... Krenuti u svoju 17. sezonu u Ciboni. U koju je, ne biste vjerovali, došao iz - inozemstva! Da, da, i Roza je igrao negdje osim u Ciboni, i to u talijanskom Livornu. Bilo mu je tad 20 i shvatio je, očito, da je doma ipak najljepše.

Priča 2: Ime Marko, prezime Simonović

Dobro, nije Marko tako rijetko ime na ovim prostorima, nije ni Simonović prezime koje bilo kome moraš slovkati, ali baš da se dvojica igrača u istoj ligi jednako zovu, pa da još jedan zamijeni drugog u klubu... I to isti dan! Marko Simonović, 20-godišnji crnogorski centar od 210 cm otišao je iz Cedevite Olimpije 18. srpnja u Mega Bemax, a istoga dana za ovaj novostvoreni košarkaški "bućkuriš" potpisao je Marko Simonović, 33-godišnje krilo, srpski reprezentativac, pristigao iz Zenita.

Da stvar bude još bolja, dva Marka Simonovića išla su jedan na drugog već u prvoj utakmici sezone. Bolja je bila Cedevita Olimpija, dobar je bio mlađi Marko, a sjajan je bio stariji Marko. Statistika kaže da je Megu predvodio Marko Simonović s 12 koševa i sedam skokova, dok je Cedevitu Olimpiju predvodio Marko Simonović s 24 koša, tri skoka i četiri ukradene lopte...

Priča 3: Srpski Barkley stvara za NBA

Dejan Milojević bio je brutalan košarkaš. Srpski Charles Barkley, zvijer po koševima, autor 131 koša u jednoj utakmici u mlađim kategorijama, grdosija od 201 centimetra i 115 kilograma nevjerojatnog osjećaja za skok... Uostalom, čovjek je autor nekih od najdominantnijih pojedinačnih partija u povijesti ABA lige, u dresu Budućnosti i Partizana, u koji se vratio i na kraju karijere, 2009. godine. Brzo je, međutim, shvatio da mu koljeno ne dijeli njegovo mišljenje po pitanju nastavka karijere i odlučio završiti taj dio priče.

Tri godine poslije prebacio se u trenere, sjeo na klupu Mege, kao izbor gazde Miška Ražnatovića, i - ostao do danas. Od 2012. do danas na klupi je beogradskoga kluba koji se pravi da je iz Srijemske Mitrovice kako bi uopće mogao nastupati u ABA ligi (dva kluba maksimalno mogu biti iz istoga grada, a tu su već Zvezda i Partizan), a to se pokazalo odličnom kombinacijom. Mega razvija mlade igrače - dosad ih je točno devet iz Milojevićeve svlačionice otišlo u NBA, uključujući Jokića i Marjanovića - a uz to ima i rezultate, pa ne čudi da je upravo Milojević najdugovječniji trener u ligi koja često "melje" trenere.

Priča 4: Kad prerasteš nogomet

Artsiom Parakhouski bit će jedini Bjelorus u ABA ligi, nosit će dres Partizana, a usput će vjerojatno otići i na poneku nogometnu utakmicu... Naime, čovjek je još sa 16 godina igrao nogomet, sanjao veliku karijeru, nešto kao što je imao Aleksandr Hleb, ali izdala ga je majka priroda. Rastao je i rastao, izrastao preko dva metra već u ranim tinejdžerskim godinama, pa je nogomet otišao u povijest. Otac, izbornik bjeloruske atletske reprezentacije, i majka, direktorica plivačke reprezentacije, usmjerili su ga prema jedinom logičnom izboru, prema košarci. Sa 16 je učio pravila košarke, nikad u životu nije primio u ruke narančastu loptu, ali to ga nije spriječilo da napravi pristojnu karijeri u europskoj košarci. On pamti dane kad je igrao Ljetnu ligu za Boston Celticse, a mi zamišljamo kako bi izgledao nogometaš 211 centimetara i 127 kilograma. Ovako na prvu, djeluje kao ono što se u nogometu zove "stasiti stoper"...

Priča 5: Amerikanac u Beogradu

Malo je koje rivalstvo u svijetu sporta jednako kao ono između Partizana i Crvene zvezde. I zato se na prste jedne ruke može nabrojati igrače koji su izravno prelazili iz jednoga kluba u drugi, kao što je to svojevremeno učinio legendarni nogometaš Milko Đurovski. To se u Beogradu, naprosto, ne radi. Nešto su češći slučajevi da igrači iz jednoga kluba odu u inozemstvo, pa se vrate u onaj drugi, kao što je to učinio golman Vladimir Stojković. I svi oni, naravno, znaju što ih čeka nakon takvih poteza...

No zna li to i James Gist? Mladić iz Marylanda, naime, igrao je za Partizan u sezoni 2010./11., uzeo s "crno-belima" srpsko prvenstvo i ABA ligu, pa otišao u Fenerbahče i Malagu, preko koji je došao do Panathinaikosa. U Ateni je bio toliko dugo da je valjda već i pomalo zaboravio dane u Srbiji, punih sedam godina, no ovog ljeta vratio se u grad u kojem je već živio. Ovaj put igrat će u Zvezdi, bit će zanimljivo vidjeti kako će ga 17. studenog Grobari dočekati u svojoj dvorani. I koliko će mu živopisno objasniti što misle o njegovu dolasku u redove ljutog rivala.

Priča 6: Gospođa u visokim tenisicama

Da se organizira neka imaginarna utakmica između žena igrača koji ulaze u novu sezonu ABA lige, svi bi prvi birali nju. Erin Perperoglu, supruga 35-godišnjeg Zvezdina krila Stratosa, jedina bi se tu mogla pohvaliti NBA titulom. U ženskoj NBA ligi uzela je titulu 2006. sa Sacramentom, a onda, tad s prezimenom Buescher, došla u grčki Panionios. U čijoj je muškoj sekciji bio i Perperoglu, pet godina mlađi talentirani klinac, koji je prvo osvojio nju, a u godina koje slijede i tri Eurolige, četiri grčka prvenstva... Danas ulazi u svoju drugu sezonu u dresu Zvezde, a u Beogradu je i Erin, strastvena surferica i katolička aktivistica.

Priča 7: Ajde, brate, budi ti malo trener...

Pullen, Needham, Markota, Bjelica, Begić, Raley-Ross... Mornar iz Bara ove bi sezone, s obzirom na kadar, mnogima mogao pomrsiti račune, što je i cilj dvojice vodećih ljudi kluba. Jedan se zove Đorđe, drugi Mihailo, a obojica se prezivaju Pavićević. I braća su, naravno. Obojica su i igračke klupske legende, Đorđe je bio playmaker, a Mihailo nezaustavljivi strijelac, a danas je jedan predsjednik kluba, a drugi trener. Bio je i Đorđe trener, pa doveo brata kući iz Kine, prepustio njemu klupu i posvetio se vođenju kluba. Što ne znači da nije na svakom treningu, da je dio stručnog stožera... Zakon braće na najjače.

Priča 8: Čuvaj me se, šogi!

Dobro, neće to baš biti situacija kao ona u kojoj Gordan Jandroković na obiteljskom ručku sjedne pokraj Zorana Milanovića, bliskog rođaka svoje supruge, ali neobična je situacija u kojoj su se našli Andrija Stipanović i Ivan Siriščević. Prošlo je već sedam godina otkad je Andrija oženio Ines, Ivanovu sestru. Igrali su dečki zajedno u sezoni 2007./08. u dresu Splita, tu se valjda i rodilo sve to skupa... Uglavnom, otkad su i službeno šogori, nikad nisu igrali jedan protiv drugoga, što će se promijeniti 24. studenog. Tog će sana Stipanovićeva Cedevita Olimpija gostovati u Zadru, u čijem dresu se u hrvatsku košarku, nakon dvije rumunjske godine, vratio Siriščević. Ines će biti na mukama, jer ne možeš navijati protiv muža, a ne možeš ni protiv brata... 

Priča 9: Niko njemu nije brat

U zemlji u kojoj domaće stanovništvo stvara novac za sport, kojim se bave uglavnom doseljenici, rodila se i jedna luda košarkaška priča. Luda, za početak, zato što je košarkaška, a riječ je o Švicarskoj, a luda i zato što je ponajbolji igrač njihove reprezentacije Hrvat. Koji je ovog ljeta došao u Cibonu, nakon što je raskinuo već potpisani ugovor s nekakvim klubom s Islanda, a ime mu je - Roberto Kovač. Kažu da je paklen šuter, ali tek treba vidjeti kako će se na sasvim drugoj razini košarke snaći dečko koji će odmah istaknuti da mu Niko nije ništa, kao ni brat mu, "zamalo imenjak" Robert... Dečku je 29 godina, u reprezentaciji odlično surađuje s NBA zvijezdom Clintom Capelom, no sad tek treba potvrditi da mu je u košarkaškom smislu mjesto ovdje, u dijelu svijeta iz kojeg je potekao.

Priča 10: Bigfoot bacio Nike u trošak

Partizan ima šest stranaca, Zvezda čak osam, što ozbiljno ljuti srpsku košarkašku javnost, a najveći među tih ukupno 14 je - Michael Ojo. Ne u igračkom smislu, jer Nigerijac rođen u Lagosu neće nikoga impresionirati košarkaškim vještinama, ali zato hoće doslovno veličinom. Ojo se istegnuo do 217 centimetara, što ga čini najvišim igračem ABA lige, ali gabariti su posebno impresivni kad se pogleda dolje. Sasvim dolje, naravno, jer ovdje je riječ o - cipelama! Ovaj momak, naime, ima broj noge 57, što je problem čak i onima koji se time bave. Kako bi izradili njegove tenisice, dugačke po 36 centimetara, u Nike su morali uložiti 15.000 dolara u stroj koji bi to mogao izvesti.

(foto: Pixsell)

ostale vijesti

najnovije vijesti

najviše komentara

najčitanije vijesti

ili
Zaboravljena lozinka