vijest

0

ANALIZA: Je li Rakitić uistinu žrtvovan da bi se zamaskirala Barcina kriza igre?

12.01.2017 08:05 | Germanijak/J.V.

Nastavljaju se Rakitićevi jadi u dresu Barcelone. Pokušavamo shvatiti što se događa.

Veličina slova A A A

Misterij zvan „status Ivana Rakitića kod Luisa Enriquea“ još nije riješen, unatoč činjenici da se o tome nakon onog pogotka Herculesu u kup-utakmici pred Božić manje pričalo. Raketa je u međuvremenu odigrao sedamdeset minuta u porazu protiv Athletica, kada ga je Enrique zamijenio Andre Gomesom.

Rakitiću se do tog nastupa u Kupu protiv Herculesa prvi puta dogodilo da je u dresu Barcelone bio van početne jedanaestorke u čak šest od devet utakmica, gdje je počeo tek jednu od šest susreta do 21. prosinca. Mnogo je konfuzije bilo po tom pitanju; Rakitić je javno bio „zbunjen tretmanom“, dok je Enrique mirno priopćio kako je posrijedi „trenerova odluka“.

Rakitić je vraćen u prvu momčad u utakmici protiv Athletica, što mu je bio prvi start još od Clasica, kada je također zamijenjen nakon šezdeset minuta. Za vikend, u remiju protiv Villarreala Rakitić nije bio ni na klupi. Prednost su u međuvremenu dobivali ovoljetno skupo pojačanje Andre Gomes te Denis Suarez, a Umtiti je znao uskočiti na poziciju u veznom redu u ulozi koju zna okupirati Mascherano, kao defanzivni vezni koji se spušta između stopera i preuzima njihove zadatke.

Međutim, ako se fokusiramo čisto na teren – uzevši u obzir da Enrique Rakitića ne „šikanira“ zbog nekih nenogometnih razloga – postoji par faktora koje moramo uzeti u obzir kada pričamo o Rakitićevom učinku u dresu Barcelone ove sezone. Rakitić je po dolasku u Barcelonu svjesno povučen s kudikamo ofanzivnije pozicije iza napadača u Sevilli na onu tempomata u sredini, gdje je odlično surađivao s Dani Alvesom i davao odličan balans veznom redu, naročito u trenucima kada bi Barcelona imala posjed – što je generalno redovita pojava. Hrvatski reprezentativac stasao je u sjajnog all-around veznjaka, pametnog na lopti i radišnog u pokrivanju leđa ekipi kada bi krenula u napadačku tranziciju: što pas igrom, što postavljanjem i kretanjem.

Već na proljeće Barcelona je počela pokazivati negativnu promjenu u igri, koja je uvelike utjecala na igru i položaj Ivana Rakitića. Vanserijska kvaliteta napadačkoj trojca Messi-Suarez-Neymar, i njihova sposobnost da individualnom kvalitetom riješe dobar dio utakmica uljuljao je momčad Luisa Enriquea u zabludu da mogu žrtvovat jednu od njihovih najvećih kvaliteta – momčadsku igru od zadnje linije – nauštrb praznog pumpanja lopti put svemirskog trojca naprijed. Barcelona je postala blijeda kopija samih sebe, statična ekipa koja je odlučila preskakanjem igre žrtvovati njihovo najjače oružje - posjed.

Ljetni prijelazni rok potvrdio je suptilni zaokret Barcelone prema nešto „plastičnijoj“ ideologiji, pogotovo kada su istresli ogromne novce za Portugalca Andre Gomesa; talentiranog, no stilom i kvalitetom nedovoljno kompaktibilnog da uskoči bilo gdje prvoj momčadi Barcelone. Potonji graf pokazuje njegove kvalitete; Gomes je neosporno dobar pas-igrač, ali natruha all-around kompletnog veznjaka nema ni u natruhama, a to je upravo ono zbog čega je Rakitić zacementirao mjesto u prvoj jedanaestorki Barcelone kao zamjena za Xavija kao kralja međuprostora.

Kada je u Clasicu početkom prosinca Rakitića nakon sat vremena igre zamijenio Iniesta, Barcelona je vratila posjed i igrači su – kasno primljenom golu unatoč – bili zadovoljni igrom od tog trenutka, bez obzira što su time (ne)svjesno priznali  da je upravo taj moment bio najveći indikator gorespomenute negativne promjene u stilu, samim tim i u identitetu Barcelone. „Djelomično smo tog trenutka povratili naš stil igre, a kada to uspijemo, onda smo nezaustavljivi“, Gerard Pique je izjavio o ulasku Inieste u derbi s Realom. Enrique je nakon toga oprezno osluškivao njihovu volju, žrtvujući Rakitića uglavnom za uparivanje Inieste s još jednim kreativcem iz dvojca Suarez/Gomes. No ni to nije promijenilo činjenicu da su Barcini problemi s igrom kudikamo dublji.

Iako se može gledati i na to da je jedino Busquets do kasne jeseni odigrao više minuta od Rakitića u prvoj ekipi, ali nećemo živjeti u zabludi i praviti se da postoji nešto više u odnosu Rakitić – Enrique. Doduše, njegove brojke dok je na  terenu generalno nisu drastično pale, možda tek za nijansu. U odnosu na prošlu sezonu Rakitić tek nešto manje faulira protivnike (1.1 faul po utakmici lani u odnosu na 0.6 ove sezone), manje ima presječenih lopti (1.3 u odnosu na 1.4) uz jednaku količinu uspješnih startova (1.8 po utakmici, svi podaci sa Whoscored.com). Ove sezone zabio je dva gola i jednom asistirao,  ali jedna je brojka dosta simptomatična: Rakitić dosta više gubi lopti po utakmici ove sezone nego prošle, gotovo jednu i pol u prosjeku. Prošle sezone je ta brojka bila na 0.5 u prosjeku. Iz  toga možemo izvući korelaciju s bezidejnošću i tromošću Barcinog veznog reda, gdje se također previše ufaju u Iniestinu kreaciju, a ne u momčadske odlike poput kretanja i otvaranja prostora. Naravno, indikativno je kod brojki što je ovdje u pitanju tek pola sezone, ali neki bitni trendovi se daju iščitati.

Brojke jesu na strani Rakitića, ali najgori scenarij po njega bi bio taj da je Enrique odlučio pikirati njega kao glavni problem Barcine stagnacije u igri. Jasno je da će se uvijek pokušati pronaći žrtvu kako bi se zamaskiralo vlastite pogreške, ali ukoliko je zaista tako, onda nećemo morati predugo čekati da se pokaže kako s Rakitićem ili bez njega Barcelona jednostavno u ovom trenutku i pod ovim postulatima igre ne funkcionira. U prvenstvu Real bježi četiri boda, i to s utakmicom manje. Razmjerno je to velika prednost, pogotovo ako odu na +7, a tek dva poraza dijele Barcelonu od negativnog učinka kakav su postigli prošle sezone. Večeras love zaostatak u Kupu, a ta utakmica može im biti prva odlučujuća za promjenu atmosfere u klimavoj sezoni.

(Foto: Action Images/Twitter)

Germanijak pratite i na našoj Facebook stranici!

ostale vijesti

najnovije vijesti

najviše komentara

najčitanije vijesti