Zaklani pijetao, pun Poljud i kasnije titula – ovako je izgledalo posljednje europsko polufinale Tottenhama

Svima je već poznata činjenica – nogometaši Tottenhama junački su ostvarili prolaz u polufinale Lige prvaka izvukavši bolji omjer u dvije međusobne utakmice s Manchester Cityem. Građani su slavili u uzvratu na Etihadu rezultatom 4-3, ali zbog većeg broja golova u gostima, Spursi su prošli dalje. Na svom novom stadionu ostvarili su minimalnu pobjedu golom Sona, koji je bio krucijalan kotač u momčadi Mauricija Pochettina i u uzvratu, gdje je postigao dva gola.

ODIGRAJ Manchester City - Tottenham

Pomalo nevjerojatan podatak je da ovaj londonski klub nije bio u polufinalu najelitnijeg klupskog nogometnog natjecanja od 1962. godine. Točno 57 godina trebalo je 'Pijetlovima' da ostvare ovaj uspjeh, a to je najdulji period koji je jedan klub morao čekati da bi zaigrao u polufinalu najvećeg natjecanja. Tada se turnir još zvao Europski kup ili Kup prvaka.

 

 

Međutim, iako nisu preko pola stoljeća zaigrali u polufinalu Lige prvaka – i njezinoj preteči – klub s mitskog White Hart Lanea igrao je u međuvremenu polufinala Kupa Uefa i Kupa pobjednika kupova, natjecanja 'nižeg ranga'. Godine 1963. čak su i osvojili KPK, a preteču Europske lige osvojili su 1972. godine i 12 godina kasnije kada su i posljednji put igrali u polufinalu nekog europskog natjecanja.

ODIGRAJ Hajduk - Rijeka

Upravo te sezone 1983./84. u polufinalu su igrali protiv jednog hrvatskog predstavnika. Naravno, riječ je o splitskom Hajduku, koji je u prvoj utakmici igranoj na Poljudu ostvario pobjedu rezultatom 2-1. Zabili su za 'Bile' tada Ivan Gudelj i Dušan Pešić, a za momčad legendarnog Pere Nadoveze tada su još igrali i Zoran Vujović, Nikica Cukrov sa Zoranom Simovićem na golu i 'Bakom' Sliškovićem kao glavnom zvijezdom. Ono što će još više ostati zapamćeno, kako u memoriji navijača Hajduka, tako i onih neutralnih svjedoka vremena, to je famozno klanje 'pivca' na poljudskom travnjaku – simbola londonskog kluba koji im se nalazi i u grbu. Taj čin, naravno, nije prošao nekažnjeno od strane UEFA-e, pa je 'Majstor s mora' dobio kaznu zbog koje je sljedeću europsku utakmicu morao odigrati u Osijeku.

Ipak, ta sljedeća utakmica nije došla te iste sezone jer je Tottenham u uzvratu slavio golom Hazarda. Naravno, Eden tada nije bio ni u planu, već je gol za minimalnu pobjedu i prolaz Engleza u finale postigao Micky Hazard. Vrijedi podsjetiti da su Splićani kolo prije toga pobijedili prašku Spartu legendarnom golčinom Blaža Sliškovića u 119. minuti, kada je eruptirao cijeli Poljud.

(Gol za prolaz možete vidjeti od 7:15 u videu)

 

 

Spursi su, tada predvođeni legendarnim trenerom Keitheom Burkinshawom, došli u finale na noge uglednom Anderlechtu. Za belgijski klub igrala su imena poput Enza Scifa i Mortena Olsena (kasnije dugogodišnjeg izbornika Danske), a priliku s klupe čekali su Arnor Gudjohnsen – otac puno poznatijeg Eidura – kao i kasniji sportski direktor Chelseaja, PSV i HSV-a, Frank Arnesen.

Međutim, imali su i Englezi svoje konje za utrku. Uz spomenutog Hazarda, napad su predvodili Mark Falco i Škot Steve Archibald, skupa s kapetanom Steveom Perrymanom. Bili su tu još i reprezentativci Gordog Albiona, Graham Roberts i Gary Stevens, kao okosnica momčadi.

Nakon što je prva utakmica u Bruxellesu završila remijem 1-1, identičnim rezultatom završio je i uzvrat na Laneu, pa se pristupilo izvođenju jedanaesteraca. U raspucavanju su svoje jedanaesterce za Belgijce pogodili Scifo, Franky Vercauteren i Georges Grun, a promašili su upravo Gudjohnsen i Olsen. Titula je otišla u ruke Tottenhama, a u uzvratnom dvoboju zaigrao je i Argentinac Osvaldo Ardiles, kasniji trener Spursa i zagrebačkog Dinama (tadašnje Croatije).

Zanimljivo je da je kasnije utvrđeno kako je predsjednik belgijskog kluba u polufinalu platio 27 tisuća funti sucu kako bi, u hrvatskoj maniri, dobio 'pošteno suđenje'. Tada je Nottingham Forrestu kontroverzno poništen jedan gol, a Anderlecht je dobio sumnjiv penal.

 

 

 

 

Može li Pochettino nadmašiti Burkinshawa i osvojiti Ligu prvaka, preostaje nam vidjeti u narednih mjesec i pol dana. Ukoliko osvoji 'ušati trofej' – i to bez glavnog napadača Harrya Kanea – definitivno bi se zlatnim slovima upisao u povijest Spursa, kao možda najveći strateg koji je vodio ovaj klub. Veći čak i od Billa Nicholsona, dugogodišnjeg trenera (1958.-1974.) koji je osvojio po jedan Kup pobjednika kupova i Kup Uefa (1972.).

(Foto: Reuters/Youtube/Twitter)