
U Pragu se predstavlja stoperski tandem budućnosti Vatrenih
Vrijeme Čitanja: 4min | uto. 22.09.26. | 08:01
Prag bi mogao donijeti premijeru tandema Vušković–Gvardiol, ali i ključne bodove za hrvatski ostanak u elitnoj skupini Lige nacija.
Ako je i bilo dvojbi, Slaven Bilić ih je uoči prvog okupljanja pospremio u ladicu i zaključao ključem. Budućnost hrvatske obrane, barem prema njegovoj projekciji, nosi imena Luke Vuškovića i Joška Gvardiola. Jedan je stoper po vokaciji, drugi je nogometni kameleon koji u Manchester Cityju ordinira uz aut-liniju, ali ga Bilić očito vidi u srcu obrane.
Premijera tog tandema mogla bi stići već ove subote u Pragu. I to ne ona formalna, jer su Vušković i Gvardiol već dijelili travnjak u Dalićevoj varijanti s trojicom otraga, nego ona prava, klasična defenzivna linija: dvojica stopera, bekovi uz njih, iza Livaković a ispred njih cijela hrvatska ambicija. Češka bi, dakle, mogla biti prva stanica jedne priče koja bi Vatrenima trebala trajati godinama.
“Vidjet ćemo na terenu, popričat ćemo, ali vidim njih dvojicu. Pogotovo Gvardiola koji je polivalentan. U Cityju ne igra stopera već beka, a Vušković je stoper. Iskreno, Gvardiola vidim kao stopera što ne znači da neće nekad na beka”, rekao je Bilić na okupljanju reprezentacije.
Prevedeno na nogometni jezik: Gvardiol će tamo gdje ga momčad najviše treba. A u reprezentaciji, čini se, Bilićev kompas zasad pokazuje prema sredini obrane. Ako će iza njih stajati Dominik Livaković, desno Josip Stanišić, a lijevo Ivan Perišić, Hrvatska je za Prag već sklopila obrambeni kostur. Dakako, iz te priče ne treba izuzeti Josipa Šutala kojeg krasi konstanta u dresu Vatrenih. No, bit će dovoljno utakmica i za neke druge varijante.
No, utakmica protiv Češke nije samo još jedan rujanski termin između klupskih obveza. Ona je, po mnogo čemu, ključ prvog dijela Lige nacija i cijelog tog bloka od četiri utakmice. Jer, protiv Španjolske i Engleske možeš juriti veliki ulov, ali protiv Češke ne smiješ ispustiti bodove iz ruku.
Ispred zadnje linije Bilić ima luksuz koji se u hrvatskom nogometu još uvijek izgovara sa strahopoštovanjem: Luka Modrić i Mateo Kovačić. Dvije “šestice”. Martin Baturina trebao bi na lijevo krilo, dok tri dresa ostaju otvorena – onaj veznjaka ispred Modrića i Kovačića, centarfora te desnog krila.
U vrhu napada ozbiljna je borba. Igor Matanović formom sugerira da bi trebao krenuti prvi, Ante Budimir ponovno je ozbiljno zakoračio u sezonu, a Dion Drena Beljo zabija zastrašujućim tempom i nosi igru Dinama. Bilić i stožer tu nemaju problem manjka opcija; njihov je problem samo da ne odaberu pogrešnu. A to je, priznat ćemo, daleko ugodnija vrsta glavobolje od one koju smo godinama liječili analizama o tome tko će uopće igrati špicu.
Desno krilo zasad najviše miriše na Nikolu Vlašića, dok je Petar Sučić vrlo blizu startne postave u veznom redu. No, Bilićev kadar nije sastavljen od jedne karte i jednog izlaza: Lovro Majer je u formi, Luka Sučić može ponuditi rješenje i na krilu, a Mario Pašalić je, kao i uvijek, negdje u blizini - spreman isporučiti sve što se od njega očekuje, pa i više od toga.
Ciljevi ulaska u novi mandat postavljeni su jasno, bez ukrasa i velikih parola. Hrvatska želi ostati u elitnoj skupini A Lige nacija i izboriti status nositelja u kvalifikacijama za Euro. Za to joj je potrebno najmanje treće mjesto u skupini. Matematički nije komplicirano, ali...
Sustav natjecanja kaže da sve najbolje trećeplasirane reprezentacije ostaju među elitom, dok dvije najslabije čekaju doigravanje s drugoplasiranima iz B skupine. Zato bi tri boda u Pragu bila više od obične pobjede: bila bi mirnija jesen, bolja pozicija i prilika da se protiv Španjolske i Engleske igra bez grča, ali ne i bez apetita.
Nakon ove akcije, u kojoj Vatreni igraju četiri utakmice, reprezentacija se ponovno okuplja u studenome. Engleska će 12. studenoga ugostiti Hrvatsku na Wembleyu, a skupina se zatvara tri dana kasnije na osječkoj Opus Areni. Sa šest bodova protiv Češke, Hrvatska bi vrlo vjerojatno zaključila osnovni cilj – treće mjesto i ostanak među elitom. Sve preko toga bilo bi prostor za ozbiljnije snove.
“Kao što se mi nadamo da možemo nešto protiv Španjolske i Engleske, tako se i Češka nada da može uzeti nešto protiv nas”, upozorio je Bilić.
I tu nema velike filozofije. Španjolska i Engleska jesu nogometni neboderi, ali Češka je ona stepenica na kojoj se lako posklizneš ako previše gledaš prema vrhu. Prag neće odlučiti cijelu Ligu nacija, ali će vrlo jasno pokazati u kojem smjeru Hrvatska ide: prema mirnoj luci elitne skupine ili prema još jednoj jeseni u kojoj se kalkulator nosi u džepu. I sumnje.

.jpg.webp.webp)




.jpg.webp)
.jpg.webp.webp)



.jpg.webp)