Tri razloga zašto će Manchester City osvojiti Ligu prvaka

Osvojili su gotovo sve. Nekoliko puta. Nedostaje još samo ta, za njih kao ukleta, Liga prvaka. Manchester City bez dileme je najdominantnija engleska sila u zadnjih 10 godina. Imaju daleko najviše naslova i kupova, igraju najuvjerljiviji nogomet, a opet, još uvijek nemaju titulu u najcjenjenijem europskom natjecanju. A u međuvremenu su upravo taj trofej s navijačima proslavljali Liverpool i Chelsea, barem ako gledamo period dominacije Cityja na engleskim terenima.

Je li 10. lipnja ove godine konačno datum kada će Građani klupske vitrine obogatiti za toliko očekivani ušati trofej? Razloga za to je mnogo, puno više nego kod Intera, ali izdvojit ćemo tri glavna.

1. Najmoćniji stroj

Svaka čast Real Madridu na nevjerojatnom mentalitetu pobjednika u Ligi prvaka, ali ako gledamo stil igre i način pobjeđivanja, u posljednjih nekoliko godina ne postoji moćniji i dominantniji stroj od momčadi iz plavog dijela Manchestera. Djelovali su spremno za naslov prvaka Europe u drugoj korona sezoni, lakoćom prošli Borussiju i PSG, no u finalu ih je šokirao Chelsea. Što tek reći za prošlu sezonu, kada su do 90. minute uzvrata polufinala držali Real Madrid na konopcima, da bi Rodrygo s dva gola u 60 sekundi odveo utakmicu u produžetke, a na koncu, Real u finale. Nijedno od doista šokantnih iskustava nije pokolebalo Građane, koji su u novom pokušaju – nikad dominantniji.

Ždrijeb ih nije mazio, dapače, Lepizig, Bayern i Real su rijetko težak put do finala. Najmanje uvjerljivo pobijedili su Bavarce, bilo je 4-1 u dvije utakmice. To je podatak koji najbolje govori koliko je moćnu mašinu za uništavanje protivnika stvorio Guardiola.

2. Svi igrači igraju u formi života

Kao momčad funkcioniraju besprijekorno, nemaju nijednu ozljedu, a pored toga, svi krucijalni igrači igraju u formi života. Erling Haaland je zabio nestvarnih 36 golova u prvenstvu, 52 u cijeloj sezoni. Kevin De Bruyne je skupio čak 31 asistenciju u sezoni i uspio je u onome što je malo tko očekivao – igra još bolje nego u prethodne dvije sezone, za koje smo mislili da su vrhunac igre nekog veznjaka. Što tek reći za Ilkaya Gündogana, koji u posljednja dva mjeseca igra najbolji nogomet karijere. Jack Grealish, Riyad Mahrez, Rodri, Nathan Ake, Ruben Dias, Manuel Akanji...svi redom nikad nisu bili u boljoj formi, čak i Kyle Walker proživljava novu mladost i oduševio je kako je „pojeo” Viniciusa u polufinalu. Jedini igrač koji je, možda, na slabijoj razini nego prijašnjih sezona, je Bernardo Silva, no radi se doista o promilima.

Kada pogledamo cijelu momčad, djeluju nepogrešivo kao tim, svi pojedinci igraju izvrsno i dojam je da ih je gotovo nemoguće zaustaviti.

3. Pep, vrime je!

Nema spora kako je Josep Guardiola obilježio svijet nogometa u zadnjih 15 godina. Kada se pojavio na trenerskoj sceni u ljeto 2008., odmah u prvoj sezoni osvojio je Ligu prvaka s Barcelonom, doduše, uz obilatu asistenciju slabovidnog Toma Henninga Ovreboa. Sezonu potom, u kultnom polufinalnom dvomeču izbacio ga je Mourinho s Interom, da bi 2010/11. Pep ponovno odveo Blaugranu na tron Europe. S obzirom na to kako je startao u svojoj trenerskoj karijeri, čak i neovisno o tome da je na raspolaganju imao možda i najmoćniji vezni red u povijesti nogometa te jedinog igrača koji se uzima u konkurenciju s Maradonom i Peleom kao najveći svih vremena, malo je tko mogao očekivati da će to biti posljednji naslov u Ligi prvaka za Guardiolu, barem do lipnja 2023.

Pogotovo je to saznanje bolno po Guardiolu jer je, nakon još jednog ispadanja s Barcom u polufinalu, preuzeo Bayern u trenutku kada je bio aktualni prvak Europe. S Bavarcima je nanizao tri ispadanja u polufinalu, a potom je otišao u plavi dio Manchestera. Uslijedila su nova razočaranja. Ispadanje u osmini finala od Mbappea i Monaca, četvrtfinalni šok protiv Liverpoola, još šokantnije i senzacionalnije ispadanje od Tottenhama (pamtimo Pepovu scenu na koljenima), da bi u sezoni 2019/20. doživio potpuni kolaps ispadanjem od Lyona u četvrtfinalu. Uslijedio je, ranije spomenuti, poraz u finalu od Chelseaja i polufinalno čudo na Bernabeuu i malo po malo, prošlo je pomalo i nestvarnih 12 godina od posljednjeg Pepovog podizanja ušatog trofeja u zrak. U svaku od tih 12 sezona, Guardiolina momčad ulazila je kao jedan od glavnih favorita za naslov. U svakoj od sezona, Katalonac je imao na raspolaganju momčadi prepune zvijezda, budžete za transfere kakve je god htio, ali do kraja nikako da otiđe.

Čini se kako se u ovoj sezoni sve namješta za prekid 12 godina (pre)dugog posta. Naslov u Ligi prvaka već godinama je jedino što bogati vlasnici kluba priželjkuju, s obzirom na to da Manchester City nikada nije bio prvak Europe. Njihova momčad nikad nije bila jača, a protivnik u finalu čini se kao naručen za skidanje prokletstva. Štoviše, u posljednjih 19 godina nijedan klub nije bio toliko izražen favorit na kladionicama, kao što je to City u današnjem finalu protiv Nerazzurra.

Opravdanja više nema. Pep, vrime je!...