Sampaoli ili Messi? Tko je veći krivac za ispadanje Argentine

Nakon 3:4 poraza u spektakularnom dvoboju od Francuske, propala je još jedna šansa Lea Messija da se okiti naslovom svjetskog prvaka. Njegovo je ovo četvrto prvenstvo te je ispadanje u osmini finala najgori rezultat koji su "Le Albiceleste" ostvarile u Messijevoj eri. Je li ovaj puta moglo bolje te kolika je ovo krivica nogometaša koji apsolutno dominira svjetskim nogometom zadnjih 12 godina? 

U četiri utakmice koliko je odigrao u Rusiji, Messi je došao do učinka od jednog gola i dvije asistencije. Jedini pogodak bio je, doduše, remek-djelo protiv Nigerije, no to nikako neće popraviti konačan dojam. Uz to je protiv Francuske upisao dvije asistencije i to je jedini opipljiviji učinak igrača Barcelone. Bi li cijeli Mundijal krenuo u suprotnom smjeru za njega i cijelu reprezentaciju da je protiv Islanda realizirao kazneni udarac? Podsjetimo, tada je rezultat bio 1:1 i eventualnom bi pobjedom Argentina drastično smanjila pritisak uoči drugog kola i meča protiv Hrvatske. S druge strane, ako momčad doista posjeduje ekstra kvalitetu, ona će se kad-tad ispoljiti i nikakav je remi neće spriječiti u tome. 

<iframe width="640" height="360" src="https://www.youtube.com/embed/RWgJ4KKn1vM" frameborder="0" allow="autoplay; encrypted-media" allowfullscreen></iframe>

Činjenica koja ide u prilog Messiju jest da je Argentina katastrofalno vođena od strane Jorgea Sampaolija. Za početak, na prvenstvo uopće nije poveden prvi strijelac Serie A, sjajni Mauro Icardi. Osim toga, najbolji igrač Juventusa Paulo Dybala poveden je "samo na papiru", jer pravu priliku uopće nije dobio (odigrao samo 22 minute protiv Hrvatske). I tu mnogi upiru prstom u Messija. Nije tajna da najveća zvijezda Gaučosa nije sklona igranju s Dybalom, navodno je čak i s Icardijem imao određene trzavice. Što se Sampaolija tiče, njegov je dio krivice da nije uspio izvući gotovo ništa iz najpotentnijeg ofanzivnog reda na cijelom prvenstvu. Di Maria i Aguero djeluju kao da su potpuno van forme, Higuain i Dybala su neiskorišteni, a Messi pomalo izgubljen. Trebat će netko dobro proanalizirati kriminalne partije Argentine kako bi se zaključilo koji je tome razlog. 

Također, treba jasno reći da su argentinski (bez)veznjaci potpuno nedorasli tome da vode igru momčadi koja cilja na sami vrh. Mascherano je u 35. godini daleko od najboljih dana i iskoristiv je eventualno kao rezervni stoper, nikako kao klasični veznjak. Ever Banega i Max Meza odigrali su grozno prvenstvo, iako su imali jako puno prilika za dokazivanje. Zašto Sampaoli nije više vjerovao da Lucas Biglia može sjajne igre iz Serie A prenijeti na reprezentativni nivo? Drugi veliki grijeh svakako je nekorištenje Giovanni Lo Celsa. U ovako oskudnoj konkurenciji, mladi igrač PSG-a najplemenitiji je veznjak kojeg je Sampaoli imao na raspolaganju. A kada je već manjak kreativnih veznjaka očigledan, zašto se nitko nije sjetio Javiera Pastorea? Iza njega je sezona sa smanjenom minutažom u PSG-u, ali i odličnim učinkom s obzirom na vrijeme provedeno na terenu. Sve su to i više nego dovoljni indikatori kako je Sampaoli odradio katastrofalan posao u selekciji igrača, a potom i na uigravanju onoga što je od potencijalno dobre ekipe ostalo. 

Sve navedeno ide u prilog tezi da Argentina nije bila spremna za veliki rezultat, no nikako ne smije ekskulpirati Lea Messija. Netko tko se toliko često dovodi u korelaciju s izrazom "najbolji igrač svih vremena", mora bez ikakve dvojbe u kriznim situacijama povući mnogo više nego što je to Messi uradio u prethodne četiri utakmice. Uz to, nemogućnost (ili manjak želje) da se prilagodi situaciji u kojoj bi on i Dybala igrali zajedno na terenu, također je njegova krivica. 

Je li ovo bila posljednja utakmica Messija na Mundijalu? Taj odgovor nitko ne zna. Za četiri godine kada je na rasporedu prvenstvo u Kataru, Messi će imati punih 35 godina i upitno je na kakvoj će razini biti. A znamo svi da će bez trofeja u reprezentativnom dresu biti od velike većine prekrižen kao kandidat za najboljeg igrača u povijesti nogometa. I ne radi se tu samo o izostanku naslova svjetskog prvaka. Nemojmo zaboraviti da Argentina od 1993. godine čeka na titulu pobjednika Copa Americe. Upravo je to još jedna bolna točka za Messija. Naime, zadnja dva izdanja Argentina je izgubila od Čilea u finalu, s time da je finale iz 2016. godine obilježio promašeni penal Messija u raspucavanju nakon 120 minuta (Čile je od 16. minute igrao s igračem manje). I kao da već ta dva izgubljena finala ne bi bila dovoljna, spomenut ćemo da je i 2007. godine Argentina s Messijem u sastavu izgubila finale, dok je 2011. kao domaćin završila na očajnom 7. mjestu pobijedivši samo jedan meč na cijelom turniru. 

Iduću šansu, ako ostane dio reprezentacije, Messi ima već iduće ljeto kada se Copa igra u Brazilu. Eventualno osvajanje te titule i to na terenu najvećeg rivala, donekle bi ispralo gorčinu silnih neuspjeha i razočaranja u dosadašnjim reprezentativnim pohodima. Ukupno četiri izgubljena finala, grozno izdanje na domaćem terenu 2011. godine, kao i najsvježiji debakl, biti će teško oboriv argument svima koji su i dalje zagovornici teze o Messiju kao najvećem igraču u povijesti. 

Piše: Ivan Mušlek

(Foto: Reuters)