Prije 14 godina ucjenjivao je Mamića, a sad završava karijeru u matičnom klubu

Kolimbijski napadač Dayro Moreno bio je samo na koračić od dolaska u Dinamo, transfer je već bio dogovoren, njegov agent, klub i Zdravko Mamić već su si bili stisnuli ruke, ali potom je krenula ucjenjivačina.

Naime, bila je 2006. godine kad je postignut konačan dogovor između Zdravka Mamića i Javiera Germana Mejíe, predsjednika Morenovog tadašnjeg kluba Once Caldasa, u igri se pojavio stanoviti Muńoz Castro, menadžer koji je Morena uvjerio u to da Dinamo nije dobra opcija za njega i da ima povoljniju ponudu od argentinske Boce Juniors. Tadašnji 20-godišnjak je prihvatio njegove ideje i započela je „kunhinja“ u trokutu Dinamo - Onca Caldas – Moreno.

Prvi čovjek Once Caladasa među svojim najbližim suradnicima pohvalio se kako je posao dogovoren, ondnosno kako je u Dinamo pronašao partnera za plasiranje svojih igrača na europsko tržište, Moreno je okrenuo njegov broj i iskoristio ga kao posrednika.

Tražio je od Dinama izjednačavanje osobnih uvjeta s još jednim tadašnjem Dinamovom nesuđenom pojačanju, Ekvadorcem Elkinom Sotom. Tražio je nekih 20.000 dolara i Mamić je pristao. Čim je ovaj rekao „da“, Moreno je nazvao ponovo i tražio avionske karte za obitelj i prijatelje. Dinamo je ponovo pristao, ali Moreno nije prestao.

Tad je tražio kuću u Zagrebu i automobil na koršitšenje, Modri su i na to kimnuli glavom, a koliko su ga željeli, otkriva činjenica da su pristali i na četvrtu ucjenu – 20-dnevni odmor uoči dolaska u Zagreb.

 

Kad je Mamić na sve to pristao, Moreno mu se javio i ne objašnjavajući zašto odustao od transfera.

Na koncu je otišao na posudbu u brazilski Atletico Paranaense, međutim nije se snašao. U Europu je konačno stigao tek 2008. godine, međutim poslije samo dvije sezone u bukureštanskoj Steaui, vratio se u matični Once Caldas.

Odradio je još dvije godine pa otišao na niz posudbi, u Atletico Junior, Milionares FC, Atletico Nacional, meksičku Tijuanu, argentinski CA Talleres, a danas se eto, s 34 na grbači, vratio na mjesto zločina...

Taman u doba kad ga je Dinamo zvao, počeo je igrati za kolumbijsku reprezentaciju, dres nacionalne momčadi nosio je čak deset godina, a zadnju utakmicu odigrao je 2016. u četvrtfinalu Copa Americe. To pokazuje da je Dinamo imao dobar nos kad je riječ o njegovim nogometnim kvalitetama, ali njegova klupska karijera dokazuje da Moreno nije imao „glavu za posao“.

(foto: Action Images)