Plaće u Ligama petice: Neymar prvi ukupno, Bale u Španjolskoj, Ronaldo u Engleskoj, a Modrić dijeli 17. mjesto
Vrijeme Čitanja: 6min | čet. 31.03.22. | 13:19
Španjolska Marca objavila je bruto plaće igrača u pet najjačih europskih liga, a od hrvatskih nogometaša među najboljih 10 u svakoj od zemalja pojavljuje se jedino kapetan Vatrenih
Nedavno je francuski L’Equipe objavio plaće nogometaša u Ligue 1, 18 od 20 najplaćenijih članovi su Paris Saint-Germaina, a od hrvatskih igrača u Le Championnatu otkriveno je da najviše zarađuje Duje Ćaleta-Car, 240.000 eura bruto mjesečno, što će reći gotovo 2,9 milijuna eura godišnje. Međutim, zadnji dan ožujka španjolska Marca je objavila bruto godišnja primanja najplaćenijih igrača u pet najjačih europskih liga, istaknuvši po desetoricu za svaku od takozvanih Liga petice.
Dakako, napravio je sportski dnevnik i portal iz Madrida i ukupnu ljestvicu, na kojoj prva dva mjesta zauzimaju PSG-ovi igrači Neymar i Messi, dok je treći najplaćeniji iz Španjolske, Gareth Bale, a naš Luka Modrić na diobi 17. mjesta.
Najmanje su plaćeni nogometaši u Italiji, Serie A već odavna nije ‘nogometni NBA’, kako joj se tepalo ’90-ih. No, krenimo redom…
Prvo Francuska, gdje igra nogometaš s najvećom plaćom, Brazilac Neymar. Neymarov ugovor je obnovljen 2021. (do 2025., s mogućnošću još jedne sezone) uz progresivno smanjenje plaće svake sezone. Trenutno se tih gotovo 49 milijuna eura bruto plaće pretvara u oko 30 milijuna eura neto zbog francuskog oporezivanja.
Međutim, slučaj drugoplasiranog Lea Messija je drugačiji, a iako je u fiksnoj osnovi njegova plaća niža od Brazilčeve, može je unaprijediti s bonusima. Što to znači? Messi nije dobio uobičajeni bonus za potpis, ali ima 'bonus za vjernost' od 30 milijuna eura bruto koji će biti isplaćen mjesec dana nakon završetka ljetne tržnice nogometaša, poziva se Marca na L'Equipe. Ostale pojedinačne ili momčadske ciljane bonuse teže je dokučiti. Postolje igrača PSG-a s najvećom plaćom u Francuskoj upotpunjuje Kylian Mbappé, kojemu ugovor istječe u lipnju I baš je prema Marcinim informacijama nakon nedavnih utakmica u Ligi prvaka sve dogovorio s Real Madridom…
@marca.comU Španjolskoj, pak, iako se činilo da su odlasci Cristiana Ronalda, Lea Messija i Neymara doveli do razdoblja stagnacije, ekonomska moć ostala je u tri klupska velikana: Real Madrid, Barcelona i Atlético dominiraju u brojkama visokih plaća bez naznaka da će se to promijeniti u budućnosti.
"U vezi s poreznim pitanjem nema se što učiniti. To je državno pitanje. U Španjolskoj se neće razmatrati fiskalno poboljšanje", objašnjava José Felix Díaz, novinar Marce. A to znači da nogometaši plaćaju državnu poreznu kvotu i još jednu autonomnu, koja varira ovisno o mjestu prebivališta. Primjerice, igrač prve momčadi Real Madrida mora u državnu blagajnu uplatiti 45,50% svoje plaće, dok onaj iz Barcelone 50%.
Što se tiče najbolje plaćenih u La Ligi, dominira Gareth Bale, kojem u lipnju ističe ugovor s Kraljevskim klubom. I rijetko igra! A Griezmann? Oko Francuza također postoji neizvjesnost jer mu se plaća može mijenjati ako trajno promijeni momčad. Eden Hazard, pak, s više nego diskretnim doprinosom tijekom svog boravka u Real Madridu, upotpunjuje trojac najplaćenijih.
Hrvatski reprezentativac Luka Modrić dijeli sedmo mjesto s Albom (Barcelona), Oblakom (Atletico) i klupskim suigračem Alabom, svi oni bruto zarađuju po 20 milijuna eura, ali Oblaku i Modriću, objasnili smo već, neto ostaje više nego Albi.
@marca.comU Engleskoj, iako bi prvi pogled na europsku najplaćeniju listu mogao baciti sumnju na nadmoć Premier lige, njena moć leži u srednjem i donjem dijelu tablice. Čak i nedavno promovirani klubovi nude ugovore u prosjeku preko milijun eura. U Španjolskoj, na primjer, moramo putovati do sredine ljestvice da bismo pronašli te podatke. I u drugim najjačim ligama isto.
"Premier liga je bila konkurencija koja se daleko najbolje nosila s pandemijom. Poslužila je dodatnom udaljavanju od ostalih liga na ekonomskoj razini", objašnjava Juan Corellano, novinar engleske verzije Marce.
U Engleskoj, za razliku od, primjerice, Španjolske, nema financijske kontrole s maržom plaće. Klubovi dobivaju široke rukave i otkriva se računovodstveno žongliranje koje dovodi do krajnjih granica opstanka klubova, posebno u prvenstvu (engleska 2. divizija), gdje postoje klubovi koji troše više od 100% onoga što generiraju. S druge, pak, strane, dok Manchester United nastavlja tražiti sportsku izvedbu, dominira u klasifikaciji plaća. Cristiano Ronaldo, s nižom plaćom nego što je primao u Torinu, ovog je ljeta plasiran kao najplaćeniji u Premier ligi, ispred Kevina De Bruynea iz Manchester Cityja i klupskog suigrača, vratara De Gee.
@marca.comU Njemačkoj, očekivano, dominira Bayern, u zadnjem desetljeću pogotovo. Bavarci su jedini njemački klub koji se iz godine u godinu može smatrati vrhunskim favoritom u svemu u čemu se natječe.
"Drugi njemački klubovi imaju samo dvije mogućnosti da mogu pristupiti ponudi plaća koje isplaćuju u Münchenu: kladiti se na dugoročno s financijskim i sportskim projektom koji je spreman trpjeti nekoliko godina dok ne postigne čvrstinu, prestiž i uspjeh; ili primiti vanjska ulaganja, veliku injekcija novca, koja im omogućuje da preko noći postanu divovi (nemoguće s pravilom 50+1)", objašnjava za Marcu Daniel Martínez, izvršni direktor portala El Futbol Aleman. (“njemački nogomet”).
To za Bild potvrđuje Hans-Joachim Watzke, izvršni direktor Borussije Dortmund:
"Morate uzeti u obzir da je razlika u ukupnoj plaći između Bayerna, prvog na tablici, i nas vjerojatno veća od 150 milijuna eura. Uglavnom, to je jaz veći nego onaj između Dortmunda i posljednje momčadi na ljestvici, Greuther Fürtha”.
Daniel Martínez to ovako objašnjava:
"U Münchenu je oduvijek postojao limit potrošnje utvrđen nepisanim pravilom. Nedavno, s odlaskom legendarnog predsjdnika kluba Ulija Hoeneßa, to je pravilo postalo ‘fleksibilnije’ i omogućilo je dolazak igrača poput Lucasa Hernándeza, isplatu kompenzacije za potpisivanje Juliana Nagelsmanna ili povećanje plaća za ključne igrače poput Lewandowskog. Ta politika upravljanja resursima je nova i čini se da će biti proširena."
Razbijanje tog staklenog stropa nudi fleksibilnije pregovore o ugovorima, zaključuje Marca. Od 10 najplaćenijih u Bundesligi, devet ih je iz Bayerna, predvođeni Lewandowskim, Neuerom i Saneom, a uljez je na devetome mjestu Marco Reus iz redova dortmundskih Crno-žutih.
@marca.comU Italiji, koja se upravo suočava s dva uzastopna izbivanja sa Svjetskog prvenstva, ali se diči prošloljetošnjim europskim naslovom nakon dugo vremena, ‘calcio’ ne proživljava najbolji trenutak, čak ni ekonomski. Unatoč dolasku brojnih inozemnih investitora (Milan, Inter, Fiorentina, Roma, Atalanta...), talijanski klubovi ekonomski ne mogu konkurirati europski velikanima i liga su čija je najveća plaća najniža u Ligama petice Zapravo, nijedan igrač iz Serije A nije u Top 30.
Doduše, stvar je uravnotežena ako idemo prema sredini tablice. S Njemačkom i Francuskom, primjerice, ti bi se klubovi mogli boriti ravnopravno, ali za to bismo, naravno, morali isključiti PSG i Bayern iz njihovih natjecanja.
U 'calciju' je Juventus veliki dominator na platnoj ljestvici. Međutim, valja naglasiti jednu važnu točku talijanskog poreznog sustava: 'Dekret rasta'. To značajno mijenja razliku između nogometaša koji najviše zarađuju i onih koji klub najviše koštaju. Klubovi imaju koristi od ovog smanjenja poreza da potpisuju igrače iz inozemstva, jer za njih moraju plaćati manje bruto.
Primjer je Matthijs De Ligt (Juventus), nogometaš koji u džep može staviti najviše po sezoni: 8 milijuna neto plus bonus. No, torinski klub bruto više plaća druge igrače nego njega. Nešto slično događa se i sa Zlatanom Ibrahimovićem, čija plaća također ima pravo na ovo smanjenje.
Ova mjera postala je iznimno poznata međunarodno nakon potpisivanja Cristiana Ronalda. A to je da je Juventus zahvaljujući ‘Dekretu rasta’ uštedjelo dobar iznos poreza. Plaća Portugalca iznosila je 31 milijun neto (najviše plaćena u cijeloj Europi) i do nje se moglo doći zahvaljujući ovakvoj situaciji, budući da je Bianconerima smanjenje bilo nešto više od 10 milijuna eura.
@marca.comČini se da se svi stručnjaci i protagonisti tržišta transfera slažu da se to promijenilo. Ali ne na loše, daleko od toga. Samo je drugačije. I ne troši se manje. Ili ožda... Ovisi, naravno, o kojim brojkama govorimo.
"Fenomen slobodnih igrača je svakim danom sve jači, a po mom mišljenju uvijek će rasti. Mnogo je vrhunskih igrača koji već ubzrano planiraju nova gibanja jer na taj način mogu birati svoj sljedeći klub s više slobode", rekao je za Marcu Fabrizio Romano, novinar stručnjak za ‘mercato’.
"Nalazimo se na tržištu na kojem programiranje čini razliku. Tko god planira, tko ima strategiju i tko na kraju ima viziju, ima važnu prednost u upravljanju vlastitim pregovorima i vlastitim klubom", dodaje Romano.
No, gospodarska situacija, iako je potaknuta nekim 'bogatim' klubovima i natjecanjima poput Premier lige, nesigurna je za one kojima se ne upravlja dobro: "Danas neki klubovi imaju poteškoća s dovršavanjem nekih pregovora... ali također imaju poteškoća u poštivanje točnog vremena plaćanja“, poručuje Fabrizio Romano, koji naglašava da je to tema o kojoj se rijetko govori. Na primjer, obročno plaćanje transfera je postalo pravilo.
Evo na kraju i popisa 30 najplaćenijih, s posljednjom infografikom iz Marce:
@marca.com
