"Ljubav prema domovini nikad nije bila upitna"

Pune poljudske tribine dočekat će hrvatske reprezentativce u prvoj utakmici kvalifikacija za Euro 2024. protiv Walesa. Rasprodan je Poljud za ovaj susret dva tjedna prije, a ono što se javilo kao velika vijest je povratak Torcide na utakmice reprezentacije, točnije određenog dijela grupe. Po porukama koje dolaze čini se da je dugogodišnji bojkot došao svom kraju, a isto tako nisu zaboravljeni razlozi zbog kojih je došlo do istog.

"Nakon razgovora i sastanaka s ljudima iz grupe, donili smo odluku da se Torcida vraća na utakmice reprezentacije. U cilju nam je ići na utakmice, domaće i gostujuće, ka grupa, u što većem broju koji će, nadamo se, s vremenom rasti... Ljubav prema domovini nikad nije bila upitna, ali se zbog raznih događaja dovela do razine koju nitko nije htio. Uvik ćemo se borit i ukazivat na neispravni sustav", između ostalog stajalo je u toj poruci.

Bojkot je došao kao posljedica uzroka zanemarivanja Splita kad je reprezentacija u pitanju. Glavni slogan HNS-a danas je 'obitelj', a ta obitelj između Splita i HNS-a jedan duži period je bila disfunkcionalna. Krivnja se može raspodijeliti na svakoj strani, ali uzrok se ne može zaboraviti. U jednom dugom periodu od čak 14 godina reprezentacija nije odigrala nijednu značajniju utakmicu u Splitu, a bio je i period u kojem su odigrali više utakmica u Londonu nego u drugom gradu po veličini u Hrvatskoj.

Takav odnos HNS-a, uz sve ostale makinacije koje su se odvijale u krovnoj organizaciji hrvatskog nogometa, privilegiranje jedne strane i kluba te demoniziranje druge i drugih, dovelo je do točke pucanja s koje se teško bilo vratiti na stari odnos. Ljubav prema domovini nikad nije bila ni upitna, bez obzira na stigmatiziranja koja su prolazili kao skupina. Jedna regija u državi redikulizirana je spinovima i stigmama autonomaštva, orjunaštva i brojnim drugim samo zato što nisu bili, jednostavno rečeno, na istoj strani razmišljanja kao i druga strana.

„Nismo mi protiv mi smo za. Za čisti nogomet, za Hrvatsku koja neće biti odraz močvare koju ste svojom šutnjom omogućili. Za reprezentaciju koja odražava sve te ideale“, bio je dio poruke Torcide uoči utakmice s Mađarskom u listopadu 2019. godine. Bila je to prva značajna utakmica u mandatu Marijana Kustića na čelu HNS-a, a Torcida je tad poručila da neće doći na utakmicu i opširno su obrazložili svoje razloge, a poručili su još tad: „Svima koji dovode u pitanje naše domoljublje poručujemo da baš zato što volimo Hrvatsku i nismo digli ruke od nje. Borili smo se i borit ćemo se protiv ovakvog HNS-a i ljudi koji ga vode. Naša je dužnost da svojoj djeci i budućim generacijama ostavimo u nasljeđe nogomet kojim neće upravljati kriminalci. Oglašavamo se jer nas niste i nećete utišati. Zbog onoga što smo bili i što ćemo biti.“

Dolazak Marijana Kustića značio i početak otopljavanja odnosa, a još i prije nego je zasjeo na čelo Saveza od njega se off the record, kasnije i javno, moglo čuti da će mu to biti jedan od primarnih ciljeva. Bilo je sumnji tad i koliko je iskren u svojim namjerama, a to realno nije ni bilo čudno s obzirom na sve što se događalo u povijesti. Od '98. do te Mađarske 2019. reprezentacija odigrala ukupno 66 službenih utakmica, a u Splitu samo dvije(Gruzija 2011. i Italija 2015.) i to je jedna bila bez gledatelja.

Posljednja utakmica, ta protiv Italije ostala kontroverzna zbog iscrtane nacističke svastike na poljudskom travnjaku. Godinama nakon krivnja se pripisivala navijačima kao i brojne etikete koje su im lijepljene, a pravi krivac nikad nije otkriven. Dosadašnja iskustva nam govore, da se navijače znalo procesuirati velikom brzinom u raznim slučajevima, i težim, a i kriminalizirati djela koja su uobičajena na gotovo svakoj svadbi u Hrvatskoj. Tema svastike je ostala sredstvo političkih prepucavanja, a gledajući sve čimbenike, pa i iskustvo, i teži slučajevi su brže riješeni, a ovaj je ostao kao spin za mazanje očiju od stvarnih problema u svim segmentima društva. Apsolutno irelevantna za raspravu s obzirom na važnost koju je dobila.

Važnije je bilo kako vratiti povjerenje navijača, i to svih skupina koje su prestale pratiti reprezentaciju organizirano. Svjedočili smo posljednjih godina dobroj atmosferi, ali pomalo sterilnoj. Nije isto kad na navijanje poziva netko plaćen za to s tartan staze ili negdje uz travnjak, kao ono istinsko koje kreće organizirano s tribina. Na kraju, srž nogometa i leži u tome da se igra zbog svih navijača, ne samo onih koji bi odgovarali nekome, a za druge se slagale crne liste.

Torcida bi danas, ili određeni dio grupe, trebala biti predvodnik tog povratka kojem bi se mogle u bližoj budućnosti priključiti i druge skupine, ali to ne znači ni potpunog oprosta za odnos kakav je bio zbog kojeg je nastupio bojkot. S tribine će lakše odaslati poruke i kritike, možda i uvrede, koje još žele izreći, a to je i test za drugu stranu je li ih spremna istrpjeti bez da poseže za alatima koje su koristili njihovi prethodnici zbog kojih je došlo do situacije kakva je već dugo vrijeme. Problema u domaćem nogometu još ima, a pritome se Kustiću valjaju naglasiti veliki rezultati u mandatima izvršnog direktora i predsjednika HNS-a u kojima je reprezentacija osvojila srebro i broncu na svjetskim prvenstvima, a napravljeni su i veliki pomaci u infrastrukturi i kvaliteti te razvoju klupskog nogometa i liga. Shvate li Kustić i društvo navijački verbalni opus kao kritiku s kojom se mogu nositi i na kojoj mogu poraditi, onda će i početi skroz nestajati sumnja u iskrenost namjera za ispraviti krimen prethodnika. Čak ni tad možda neće doći do potpunog pomirenja, još manje do zaborava na sve što je bilo prije, ali će ona 'obitelj' biti na dobrom putu postati stvarno 'obitelj' svih Hrvata, jer na koncu jedan je zajednički Savez i domovina, a iznad svih Hrvatska.