Kako god završilo na De Kuipu - vi ste pobjednici! (GRAFIKA)

Nema puno stvari s kojima se možemo tako dičiti po svijetu! Mala smo nacija i sasvim u skladu s onom čuvenom Mačekovom:

“Kad se veliki tuku, mali moraju biti ispod stola”.

Imamo veliko srce, ogroman nacionalni identitet i još veći ponos. I često mislimo da nam nitko nije ravan. No, mali smo…

Ipak, postoji jedna igra. Jedna planetarno popularna igra, valjda najpopularnija na svijetu a koja izaziva identičnu emociju gdje god da se igra. Istu strast, veselje, tugu… I u toj igri su ti “mali”, eto, velesila!

Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Unatoč tome što nogomet stvara podjelu u našem društvu na svakom koraku. Što nemamo pristojan stadion u metropoli. A nemamo jer, valjda, u tri desetljeća nitko nije uspio smisliti formulu po kojoj bi se svi u toj građevinskoj operaciji - napunili džepove. To je činjenica, kao što je fakt da nam je nogomet češće nego igdje drugdje - na stranicama crne kronike.

Unatoč svemu, taj nogomet nas je smjestio na globalnu mapu. I opet će jedna nacija od četiri milijuna stanovnika i isto toliko nogometnih izbornika a kojih je svakim popisom sve manje i manje, zaokupirati globalnu igru i biti faktor koji odlučuje. Kao što su bili 1998. u Francuskoj, 2018. u Rusiji, lani u Katru… Previše je to puta da bi to bilo slučajno. I opet će veliki biti ispod stola - dok se “mali” tuku!

Naravno da će sada krenuti priča o Ligi nacija kao trećerazrednom natjecanju. Ima temelja u tome. Gledajući organizaciju ovih dana u Rotterdamu, daleko je to od glamura kojim se pristupa SP-u ili EURU. Uostalom i sami smo uvelike podcjenjivali to natjecanje na početku. Zlatko Dalić prvi, mi ostali nakon njega.

No, nema nacije na svijetu koja večeras ne bi htjela biti na čuvenom De Kuipu, na mjestu Španjolske ali još više na mjestu Hrvatske. Što god mi pričali o tome.

Natjecanje je to koje nosi dozu respekta, slavu, mjesto u povijesnim almanasima i novac. Ozbiljan novac. Finale će HNS-u priskrbiti desetak milijuna. Skupa s nagradom iz Dohe, u šest mjeseci će Savez zaraditi oko 40 milijuna eura. Pa neka nam neki gospodarstvenik kaže da je imao toliko izvoza… Naravno, čast i respekt izuzecima koji će zapravo potvrditi pravilo.

Mirno se u taboru Hrvatske čekalo finale. Opušteno. Osmijesi na licima svih igrača postali su pravilo. Borna Sosa i Bruno Petković vode mitske bitke na šahovskom polju. Slijedili su ih Andrej Kramarić i Josip Stanišić… Ostali se gegaju po hotelu a govorom tijela običnom promatraču sugerira kako je večeras na De Kuipu “tek običan dan u uredu”.

Zlatko Dalić i nije imao previše muka oko sastava. Čini se da će na Španjolsku poslati identičan onome koji je istrčao protiv Nizozemske u polufinalu. Dakle, s Perišićem na poziciji lijevog beka, odnosno Ivanušecom na lijevom krilu.

Zapravo, nije imao niti potrebe “kemijati” jer ozljeda nema, a dojam koji su Vatreni ostavili u srijedu bio je - fantastičan.

Očekivanja? Kopka ih to finale. Sve skupa. Ta prilika da naprave i taj posljednji korak. Posljednju kariku u lancu. Svjesni da su svoje napravili samim dolaskom na završni turnir Lige nacija u ozbiljnoj skupini s Francuskom i Danskom, ali kada se već nudi prilika - zašto ne?

Španjolska je mlada. U povojima se stvara generacija koja ima sve osim - iskustva. I to bi trebala biti prednost Hrvatske. Sve ostalo je “li-la”, tu negdje… Tko može staviti ruku u vatru da su Rodri, Gavi i Merino bolji venzi red od Modrića, Kovačića i Brozovića? Jel Unai Simon bolji od Livakovića? Morata od Kramarića? Nismo sigurni. No, ono što jesmo jest da bez obzira na rezultat finala i dalje ćemo biti svjetska nogometna velesila…

Jer, kako god finale na De Kuipu završilo - Vatreni su već pobjednici!

Očekivani sastavi:

Hrvatska (4-3-3)

Španjolska (4-3-3)