Reuters/Florin Elezi - privatna arhiva
Reuters/Florin Elezi - privatna arhiva

Germanijak predstavlja - Lovro Majer: Purger s Ugljana koji je bio zaljubljen u loptu

Vrijeme Čitanja: 6min | pon. 07.11.22. | 08:16

O reprezentativcu iz sasvim privatnog kuta govori njegov ponajbolji prijatelj iz djetinstva s kojim je provodio ljeta na otoku Ugljanu

Lovro Majer jedan je od onih sigurnih čije će ime Zlatko Dalić pročitati u srijedu kada će ponuditi konačan popis reprezentativaca Hrvatske koji putuju u Katar na SP. Ostaje tek dvojba hoće li mu izbornik pronaći mjesto na desnom krilu ili će Majer čekati priliku s klupe.

I bit će to sjajan kraj jedne velike godine u karijeri 24-godišnjeg Majera. U godini u kojoj se potvrdio u Rennesu koji mu je ovih dana ponudio novi ugovor. Potvrdio se i u reprezentaciju u kojoj je programirani nasljednik Luke Modrića u “centrali”, a nekako je i sazrio i odrastao u karakternom smislu.

“Njemu se događa upravo ono što smo svi mi oko njega znali još kada je kao dječak dolazio na Ugljan. Uvijek je bio poseban. Zaljubljen u loptu, po cijele dane je samo trčao za njom”, priča nam Florim Elezi, jedan od ponajboljih prijatelja Lovre Majera s kojim se poznaje gotovo dva desetljeća.

“Živim na Ugljanu gdje moji imaju ugostiteljsku radnju, a otac od Lovre je s Ugljana pa se znamo čitav život. Iako sam nešto stariji od njega, nije bilo ljeta da ga nismo proveli skupa”, objasnio nam je Elezi koji je izvorno iz Makedonije, ali njegovi su već petu generaciju na Ugljanu.

Kako ovo nije tipična priča o Majeru - nogometašu, već o Majeru - Zagrepčaninu s Ugljana, Elezi nam je idealan sugovornik.

“Znam što ćete me pitati. Dakle, nije se promijenio niti milimetar u odnosu na dječaka koji dolazio svako ljeto kod nas. Odrastao je, sazrio ali kada brod prođe Zadarski kanal, to nije više zvijezda Dinama ili Rennesa i reprezentativac Hrvatske, već je to naš purger Lovro”, smije se njegov prijatelj prije nego je krenuo s anegdotama koje je prošao s Majerom kroz godine poznanstva.

“Bili smo djeca u punom smislu. Ne kao ovi danas koji su stalno na mobitelu već oni koji kućama odu da prespavaju samo. Od jutra do mraka vani. Naravno, bilo je tu svega ali kad je Lovro bio s nama onda je lopta bila jedina preokupacija”.

Lovro Majer, reći će nam Elezi, uvijek je bio bolji od svih. Činio je razliku kada su momci s Preko na Ugljanu osnovali malonogometni klub “Preko Zmorac” te krenuli nastupati na ljetnim turnirima u srednjoj Dalmaciji.

“Znate kakav nam je bio dogovor? Da budemo čvrsti u obrani, a kada osvojimo loptu - gurni je Lovri. On će već znati što treba s njom. Redovito je bio najbolji igrač ili strijelac, a mi imamo tih pokala i medalja s turnira kao u priči. Jedino su ga mogli fizički zaustaviti jer je bio tri godine mlađi od nas, još i više od protivničkih igrača. Ako je Luka Modrić naučio izbjegavati oštre startove u BiH, onda je to Lovro naučio na turnirima u Dalmaciji”, smije se Florim Elezi.

Bila su to lijepa vremena kojih je bilo sve manje kako je Lovro odrastao i kako je shvatio da je nogomet njegov životni poziv. Umjesto na Ugljan išao je na pripreme s klubom, turnire…

“Da, negdje s 14 godina je sve rjeđe dolazio na Ugljan. Uhvatio bi tjedan, dva ali sve je to bilo nekako u žurbi. Bilo nam je žao, ali znali smo da je stvoren za nogomet. I onda je krenulo… Lokomotiva, Oskar za najboljeg mladog igrača, Dinamo. Ma pucao sam od ponosa kada sam ga vidio na televiziji da ulazi s klupe i rješava utakmice za Lokomotivu. Da je ispunio san i potpisao za Dinamo, da je debitirao za reprezentaciju. Sve mu se vratilo u životu, a tek je na početku puta”.

Vratili smo se još malo u djetinjstvo u kojem je Majer, kada bi napokon pustio loptu na miru, znao otići u ribolov. Tu je naslijedio gene oca Egona. Naime, osim što je Majer senior bio vrhunski sportaš u borilačkim sportovima, navodno na Ugljanu nema boljeg ribolovca.

“Tata mu je strašan ribolovac. Taj se nije otisnuo na more a da se nije vratio s bogatim ulovom. Često je s mojim odlazio u ribe i vraćali su se a mi smo znali da slijedi gozba. I kako smo malo odrasli, mi smo krenuli tim putevima. Lovili smo na “luk i strijelu”. I vraćamo se mi, ponosni na ulov a tata Majer nas gleda i smije se šta smo ulovili. Rekoh, Lovro daj loptu. Idemo ono što znamo”, sjeća se njegov prijatelj dodavši kako je osim nogometa Majer odlično igrao i košarku. I to je bio zapravo sav njegov fokus.

“Djevojke? Mogao je imati svaku. Onako plav, s kosicom koju je zabacivao iza ušiju. No, nije bio u tom fazonu. Brzo bi ga to pustilo i vraćao se sportu”.

Van sezone Florim Elezi je znao otići u Zagreb. Bio je na Ligi prvaka koju je Majer igrao za Dinamo i tu je, kako kaže, spoznao svu veličinu i popularnost svog prijatelja.

“Šetali smo se po Zagrebu nakon utakmice Dinama i Atalante. Koja je to bila euforija. Svi su mu prilazili. Iako, nije to kao kod nas u Preku. Ljudi su ipak malo suzdržaniji. Prvo su nas svi gledali. Ja si mislim, pa nisam valjda prljav ili nešto da me gledaju. Onda sam shvatio da su gledali Lovru”.

Nikada nije nikoga odbio. Niti u dresu Lokomotive, još manje kada je postao zvijezda Dinama.

“Promatrao sam ga prošlog ljeta kada je stigao na odmor. Isti onaj Lovro od prije. Nema djeteta koje mu nije prišlo s molbom za video, fotografiju ili barem potpis. I niti u jednom trenutku mu nije bilo teško to napraviti. Znate, čovjek je na odmoru, želi samo mir. Međutim, on je bez problema sve to odradio. Koliko je njemu značio onaj izlazak s Modrićem na utakmici Dinama kada je bio dijete, toliko novim generacijama znači slika s Majerom. I on nema problem s time. Isto tako, trudio sam se da ne pričamo o nogometu. A nije da nas nije zanimalo tisuće pitanja. Kakav je naš Ademi, što mu je rekao Modrić u reprezentaciji ili Mbappé s kojim je bio na ljetovanju. No, pravilo je da se na Ugljanu priča samo o ribama”.

Elezi je odličan sugovornik da nam procjeni u čemu je Majer napredovao od onih dječačkih dana. Kaže da je puno ozbiljniji u medijskim istupima. Da ga je iznenadio kako je brzo počeo baratati francuskim jezikom.

“Neki dan sam gledao neku njegovu izjavu na francuskom pa sam se sjetio jednog detalja od prije desetak godina kada smo pričali. Ja sam kao neki stariji bratu uvijek se trudio otvoriti mu oči, dati neki životni savjet. I rekao sam mu tada da iskoristi nogomet da vidi svijeta, da nauči jezike. Vidim da me poslušao”, priča nam sugovornik. Pitamo ga jel’ Lovro zna albanski, obzirom da je Elezi izvorni govornik.

“Zna sigurno da se može sporazumjeti, pozdraviti nekoga ili nešto objasniti jednostavno. Da, sigurno zna sve psovke, ali to ga nemojte pitati”, smije se.

Pohvalio nam se da ima sve njegove dresove, iako ne prati nogomet nešto posebno. No, to čuva kao relikvije u svojoj kući.

“Nikad nisam bio navijač Lokomotive, Dinama ili Rennesa. Samo navijač Lovre Majera. Doduše, drag mi je Real Madrid pa sam se veselio kao malo dijete kada sam pročitao da ga se povezuje s Kraljevskim klubom, ali pomalo… Lovro zna kako ništa ne dolazi preko noći pa niti takav klub. Na dobrom je putu, siguran sam da će ostvariti sve svoje snove”, završio je Elezi kojeg smo pitali namjerava li do Dohe pa da uživo bude podrška prijatelju na SP-u.

“Imamo nekih planova, ali ništa konkretno. Vidjet ćemo. Ako Hrvatska prođe dalje, ne bih se iznenadio da se okupimo, sjednemo na avion i odemo tamo. Uostalom, trebali ste vidjeti scenu na utakmici s Francuskom na Poljudu. Nas trideset valjda s Preka je došlo na utakmicu, svi dresovi Majer na leđima i navijanje od prve do zadnje minute”.



Tagovi

Lovro MajerOdbrojavanje do SP-a - Katar 2022Hrvatska nogometna reprezentacijaKatar 2022

Ostale Vijesti