EL Loco - argentinski izbornik je najveći krivac za debakl
Vrijeme Čitanja: 5min | pet. 22.06.18. | 11:19
Sampaoli je forsirao nekakve svoje izmišljotine, „revolucionarne sustave“ s tri igrača u posljednjoj liniji, a od kojih su dva beka te igračima PSG-a, Juventusa, Manchester Uniteda i Rome pretpostavljao igrače Independientea, River Platea i Sportinga.
Hrvatska je svladala Argentinu s 3:0 i ostvarila jednu od najvećih pobjeda u svojoj povijesti. S druge strane, Vatreni su Messijevu generaciju gurnuli na rub ponora u kategoriju vječnih gubitnika. Četiri finala velikih natjecanja, četiri poraza bez postignutog pogotka u istima, a sada su Gaučosi na pragu ispadanja s natjecanja na koje su (ponovno) došli kao jedan od favorita za naslov. Što i jesi, čim imaš ponajboljeg igrača svih vremena.
Ovoj generaciji svi ti prethodni porazi predstavljaju veliki krimen. Argentinci čekaju naslov prvaka svijeta od „Maradonine“ 1986., a Južne Amerike od 1993. Jedna od najvećih nogometnih nacija svih vremena već 25 godina ne zna za trofej i 32 za naslov prvaka svijeta, a u međuvremenu je igrala dva finala svjetskih i četiri finala kontinentalnih natjecanja.
> Briljantna Hrvatska s 3:0 razbila Argentinu i izborila osminu finala! (VIDEO)
> Kalkulacije: Hrvatska je sigurno u drugom krugu i na milimetar od prvog mjesta
> OCJENE Kako su igrali - doktorska partija našeg veznog reda
> OZREN MARŠIĆ: Hrvatska noć iz snova u kojoj je Messi bio poput poraženog klinca
Riješiti se „krimena“ gubitničkog mentaliteta je dosta teška zadaća za jednu momčad. Najbolji primjer su Dinamo u Europi, Hajduk u Hrvatskoj ili Engleska na velikim natjecanjima. Argentinci od 2006. imaju vjerojatno najboljeg igrača današnjice i svakako jednog od najvećih svih vremena, a opet ne mogu do naslova. Čak niti na svojem kontinentu.
Messi je Argentinu odveo do finala SP-a 2014. i tri finala Copa Americe. Sva četiri je izgubio, a u posljednjem protiv Čilea je i propustio penal u raspucavanju jedanaesteraca.
Iako je za neke propuštene prilike Messi bio sam kriv (poput nedavnog Islanda), treba priznati kako Messi nije imao previše sreće s izbornicima. 2006. u Njemačkoj, iako je već tada bilo jasno kako se radi o nevjerojatnom talentu (a to je doznala i Hrvatska), Jose Pekerman mu je dao samo 15 minuta protiv Srbije (i Messi mu se odužio golom za 6:0), a uveo ga je i u 84. minuti utakmice osmine finala protiv Meksika, u dvoboju kojeg je Argentina dobila nakon produžetaka. Protiv Njemačke nije dobio priliku, a četiri godine kasnije u Južnoj Africi vodio ga je Diego Maradona koji nikada nije ostvario trenerski rezultat, a na tom je prvenstvu povlačio neke nelogične poteze.
Prije četiri godine u Brazilu vodio ga je Alejandro Sabella koji mu je sve podredio i Messi je s Argentinom stigao do finala u kojem, doduše, nije bio prevaga, što se očekuje od najvećih svih vremena, i Argentina je nakon produžetaka propustila stići do trećeg naslova u povijesti.
Ove godine ima Jorgea Sampaolija koji je napravio neke zaista nelogične poteze, rekli bismo čak i luđe od Maradone 2010. Da je ovo uvjerljivo nikad slabija Argentina nije baš najtočnija tvrdnja, jer u njoj igraju izvanserijski igrači i standardni prvotimci najboljih klubova svijeta.
Ovaj sastav možda nije na razini Brazila, Njemačke i Francuske, čak i da priznamo kako Španjolska i Belgija imaju na „papiru“ jači kadar, nikako ne možemo reći da Argentina ima slabiju reprezentaciju od recimo Hrvatske, Portugala i Engleske.
Argentina u svojem sastavu, osim Messija i Sergia Aguera, ima igrače poput Gonzala Higuaina (Juventus), Paola Dybale (Juventus), Angela Di Marije (Paris Saint Germain), Giovanija Lo Celsa (Paris Saint Germain), Federica Fazija (Roma), Marcosa Roja (Manchester United), Lucasa Biglije (Milan), Evera Banege (Sevilla)…
Što je zajedničko ovom igračima? Svi su na utakmici protiv Hrvatske krenuli s klupe. U prvih 11 su, između ostalih, krenula dva od tri igrača pozvana iz argentinske lige (Maximiliano Meza i Enzo Perez, a kasnije je ušao i treći Christian Pavon) te član kineskog Hebeija, dok su od igrača spomenutih u prethodnom pasusu u nastavku utakmice priliku dobili tek Higuain i Dybala.
Mnogi nogometni analitičari i treneri tvrde kako u nacionalnim predstavništvima nema previše mjesta za izmišljotine u sustavima i stilovima igre. Reprezentacija nije klub pa da trener ima vremena razviti svoju ideju i graditi igru u posebnom sustavu jer su ti, između ostalog, iz raznih razloga svaki puta na raspolaganju drukčiji igrači.
Ova generacija već godinama igra zajedno, nešto slično kao i aktualna Hrvatska koja je sinoć razbila Argentinu. Od Dalića se ne traži da radi „kerefeke“ od postave, već da igrače postavi na njihove odgovarajuće pozicije (što ne znači da ih treba postaviti i na njihove „idealne“, što je jučer bio primjer s Modrićem i Brozovićem), drži pozitivnu atmosferu unutar i oko ekipe, odnosno da bude izvrstan psiholog i prema unutra i prema van.
Umjesto da je Sampaoli „doveo u red“ svoje najveće zvijezde (ako ih nije mogao dovesti u red onda nema što tražiti na klupi Argentine), postavio ih na adekvatne pozicije, na kojima već dugo igraju zajedno, i postigao zajedništvo u ekipi, održavao pozitivnu atmosferu, onda bi Argentina imala šanse i za naslov prvaka.
Ovako je Sampaoli forsirao nekakve svoje izmišljotine, „revolucionarne sustave“ s tri igrača u posljednjoj liniji, a od kojih su dva beka te igračima PSG-a, Juventusa, Manchester Uniteda i Rome pretpostavljao igrače Independientea, River Platea i Sportinga.
Ovo je usporedba dvije postave Argentine, jedne koja je jučer istrčala protiv Hrvatske, a druge, koja je „na papiru“ nominalno najjača i koja bi u zdravim okolnostima konkurirala za naslov prvaka svijeta.
Argentina sigurno ima i velikih problema s unutarnjim odnosima unutar ekipe, ali isti se, doduše, javljaju u svakoj reprezentaciji punoj zvijezda. No, za razliku od Dalića, koji je hrvatske zvijezde uspio natjerati da se svi „uhvate za jedan štap“, Sampaoliju to očito nije pošlo za rukom.
Messi je svakako najmanji problem ove ekipe. Njegovi suigrači nisu problem kako se u domaćoj javnosti stalno potencira. Iako se možda i radi o „najlošijoj Argentini ikada“, ona je i dalje jedna od top 5-6 najboljih momčadi svijeta.
Najveći problem ove Argentine je „revolucionar“ Jorge Sampaoli.
Argentina još uvijek može proći u drugi krug, no više ne ovisi sama o sebi. Za početak, trebaju se nadati pobjedi Nigerije nad Islandom, a onda u posljednjem kolu svladati Nigeriju. No, čak i da im to prođe za „nogom“, s ovakvom atmosferom unutar ekipe i izbornikom koji goni nekakve svoje sulude ideje teško da će otići do samoga kraja i skinuti stigmu „vječnih gubitnika“.
Argentina posljednju utakmicu skupine igre u utorak u 20 sati protiv Nigerije. OVDJE se već sada možete kladiti na tu utakmicu, a tečaj na pobjedu Argentine je 1,45.
Piše: Niko Rukavina
(Foto: Reuters)