Eduardo Da Silva: Na prvom treningu u Dinamu dečki su mi se smijali, nepovjerenje u mene je bilo moje pogonsko gorivo

Eduardo Da Silva je 1999. stigao u Dinamo kao anonimni 16-godišnjak. Krenuo je na blatnjavom terenu Hitrec-Kaciana, probio se do prve momčadi Dinama, hrvatske U21, a onda i A reprezentacije te je 2007. ostvario rekordni transfer u Arsenal u kojem mu je karijeru usporio Martin Taylor.

Poslije je igrao za Šahtar (u dva navrata), Flamengo, Atletico Paranaense, a posljednji klub bila mu je varšavska Legija. Sada se popularni Dudu nalazi u Rio de Janeiru sa svojom obitelji, bavi se posredničkim poslom, a ima i trenerske ambicije. U velikom intervjuu za Jutarnji list osvrnuo se na svoje početke, hrvatsku reprezentaciju te sadašnji život u Brazilu u kojem pomno prati razvoj svojeg 10-godišnjeg sina Mattheusa, koji također igra napadača....

Da Silva je rekao da se nije službeno oprostio od nogometa, ali da je 'to' zapravo bilo 'to' nakon što je otišao iz svojeg posljednjeg kluba za kojeg je igrao, Legije iz Varšave. Imao je, tvrdi, još neke ponude, iz Azije, Južnog Brazila, no odlučio se skrasiti u Rio de Jeneiru sa svojom familijom, kćeri Lorenom, sinom Matheusom i suprugom Andreom.

"Pričekat ću da djeca odrastu, a onda ću se vratiti terenu. Volio bih biti pomoćni trener za početak. Ali, još nisam spreman", rekao je Da Silva koji se trenutno bavi posredničkim poslom u nogometu. Nije, tvrdi, nogometni menadžer, već preporučuje mlade igrače europskim klubovima...

Njegov sin, 10-godišnji Mattheus također je nogometaš, a nedavno je dobio nagradu za najboljeg strijelca na lokalnom turniru...

"Još je mlad, jako mlad, ali na dobrom je putu. Jako je motiviran, igra u Flamengu koji ima najbolju nogometnu akademiju. Tralentiran je, svi ga hvale, ali ja ne bih volio ispasti kao i drugi roditelji koji veličaju svoju djecu. Puštam ga da slijedi svoje snove", a onda je rekao jednu zanimljivu rečenicu:

"Opčinjen je Flamengom, Arsenalom i - Dinamom", klubovima koji su, između ostalog, obilježili karijeru njegovog oca.

Da Silva se osvrnuo i na svoje početke, odnosno dolazak u Hrvatsku 1999. godine.

"Da budem iskren, kada sam dobio poziv za dolazak u Hrvatsku nisam imao pojma gdje je to. Čuo sam o bronci 1998., ali ljudi su mi govorili da je u Hrvatskoj rat i da ne idem. Bojao sam se, ali rekao sam, otići ću jer imam povratnu kartu. Vratit ću se nakon tri mjeseca. Došao sam na probu, mršav, malen, sa starim kopačkama. Bila je zima, a trener Đuro Bago. Na Hitrecu su mi se dečki smijali. I onda sam se počeo dokazivati. Bio sam brži od njih, ali malen i slab. No, ukazala mi se prilika u prijateljskoj utakmici za prvu momčad. Zabio sam gol glavom u rašlje. Sa 16 godina. Rekli su mi u klubu da su zadovoljni sa mnom. Vratio sam se u Rio, a onda su mi 2000. iz Dinama poslali avionsku kartu. Potpisao sam stipendijski ugovor i tako je sve počelo".

Da Silva se preko kadetske i juniorske momčadi probijao do prvog sastava, a bio je i na dvije posudbe, u Croatiji Sesvetama i Interu iz Zaprešića.

"Sve to vrijeme pratilo me nepovjerenje, ljudi nikada nisu bili zadovoljni. Tako je bilo i kada sam krenuo igrati u mladoj reprezentaciji, u seniorskoj, pa i kada sam stigao u Arsenal. No, sve to mi je bilo strašno pogonsko gorivo, strašna želja za dokazivanjem".

Da Silva se osvrnuo i na hrvatsku reprezentaciju za koju je upisao 64 nastupa i zabio 29 pogodaka što ga čini trećim najboljim strijelcem u povijesti Vatrenih.

"Vjerujem da Hrvatska ide u Katar. Hrvatska se uvijek pokaže kad je najteže i kada se najmanje nadaš. Držimo dobru poziciju na tablici, a igramo i na Poljudu s kojim smo obnovili zavjete i vratili energiju i kemiju. Imamo preduvijete za pravi rezultat. Potpuno sam uvjeren da ćemo se plasirati".

S predvodnikom ove generacije Lukom Modrićem je tri sezone dijelio svlačionicu u Dinamu, a onda i dugi niz godina u reprezentacijama..

"Kod Luke sam prepoznao talent prvi put kad sam ga vidio kad je igrao prijateljsku utakmicu za Zrinjski protiv Dinama. On je sam pobijedio Dinamo, čini mi se da je utakmica završila 2:0 za Zrinjski. Ostao sam paf. Imao sam čast igrati s njime u Dinamu te za mladu i seniorsku reprezentaciju Hrvatske. Nama je uvijek malo falilo da napravimo iskorak na velikim natjecanjima, stoga se nisam iznenadio kada je Hrvatska stigla do finala Svjetskog prvenstva. Pogotovo s igračem poput Luke koji je zasluženo bio najbolji igrač svijeta te godine", rekao je Da Silva koji je na nedavnom Euru bio jedan od ambasadora Hrvatskog nogometnog saveza.

Cijeli intervju možete pročitati u današnjem izdanju Jutarnjeg lista.