Bio je jedini Slovak ikad u Realu, a u najboljim godinama karijere izgubio život

Vrijeme Čitanja: 6min | sub. 16.11.19. | 08:24

Zadnje dvije titule najboljeg strijelca čehoslovačke lige pripadaju njemu. Usred zenita karijere preminuo je radi trenutka nepažnje.

Pogledaj TEČAJEVE za utakmicu Hrvatska - Slovačka

Na samom je turniru mala europska država u direktnom susretu za prolazak grupe izbacila tada aktualne svjetske prvake Talijane, a u osmini finala pokleknula tek sa 2:1 od budućeg viceprvaka svijeta Nizozemske. Pamtimo iz ovog razdoblja igrače poput sigurno njihove najveće zvijezde Mareka Hamšika, dugogodišnjeg standardnog stopera Liverpoola Martina Škrtela ili bundesligaške topnike Roberta Vitteka i Mareka Mintala. Potonji je bio i najbolji strijelac Bundeslige u sezoni 2004./2005.

Specijalizirana PONUDA Germania Sport kladionice na utakmicu

No i devedesetih, neposredno po osamostaljenju i raspadu Čehoslovačke 1994., Slovačka je imala svoje nogometne junake. Jedan je svakako Lubomir Moravčik, drugi Jozef Majoroš, a treći bi bio glavni lik ove priče.

Peter Dubovsky sigurno je jedan od najboljih i najtalentiranijih nogometaša koje je ova zemlja dala. Rođen je u glavnom gradu Bratislavi 7. svibnja 1972., a u najveći slovački klub (iz malog i danas ugaslog FKM Vinhradyja) Slovan prešao je već kao dijete od 13 godina.

U sezoni 1991./1992. Slovan je postao prvakom tada još Čehoslovačke i prekinuo 16-godišnji post, a Peter je bio prvi strijelac lige s 27 golova (od ukupno 60 Slovana tog prvenstva). Iako su titulu naredne sezone prepustili praškoj Sparti, ponovio je uspjeh kao prvi golgeter lige s 24 pogotka u zadnjoj sezoni zajedničke države Slovaka i Čeha. Za njenu je reprezentaciju do raspada odigrao 13 utakmica i zabio respektabilnih šest golova, kao veoma mlad napadač.

Pomalo drčan, nije previše komunicirao s medijima, a slovačka nogometna legenda, njegov tadašnji trener u Slovanu, poslije i izbornik Slovačke Dušan Galis, za njega je rekao:

„Već kad sam ga gledao kao klinca bio mi je dovoljno samo jednom da ga vidim na terenu i bilo mi je jasno kakav dragulj je u pitanju. Naš daleko najbolji mladi igrač u to vrijeme, bio je jednako opasan s obje noge, kao i glavom.“

Sve je ovo bilo dovoljno da privuče pažnju nikog drugog nego Real Madrida, za kojeg potpisuje na ljeto 1993., u vrijeme kada je još uvijek na snazi pravilo o samo tri strana igrača u zapisniku po utakmici. Nesumnjivo je pomogao i njegov gol Realu u dresu Slovana u prvom kolu Kupa UEFA 1991. u domaćem porazu 1:2.

Iako interes najvećeg kluba na svijetu zvuči kao ostvarenje sna svakog mladog nogometaša, nije baš sve išlo glatko, najviše zahvaljujući u najmanju ruku nesvakidašnjoj naravi Dubovskog. Jedan od čelnih ljudi Slovana Jaroslav Čaniga ga je nešto prije ponoći tog 27. srpnja 1993. nazvao i rekao:

„Spakiraj samo najbitnije stvari, u 6 će te čekati taxi. Letiš za Madrid.“

„Ne idem ja nigdje!“, odgovorio je još jako mladi Peter, pomalo usijane glave. Nakon nekog vremena uvjeravanja i objašnjavanja da je u pitanju Real Madrid i da se takva prilika ne propušta, procijedio je:

„U redu, bit ću spreman u šest.“

Te je 1993. i osvojio prvu nagradu za nogometaša godine ove zemlje, u kojoj je ipak hokej na ledu daleko najpopularniji momčadski sport, a on je potpisao petogodišnji ugovor s Realom i otisnuo u veoma izazovnu avanturu u karijeri, u transferu vrijednom osam milijuna maraka. Netom prije njega je zabio hattrick za Čehoslovačku u kvalifikacijskom susretu u Košicama protiv moćne Hagijeve Rumunjske u pobjedi 5:2, te se može reći da mu je ovo bila prijelomna godina karijere.

U toj je utakmici, kod vodstva 3:2 u 84. minuti Čehoslovačka imala obećavajući slobodan udarac na samom rubu kaznenog prostora, a odlučio ga je izvesti Tomasz Skuhravy, najveća legenda čehoslovačkog nogometa tih godina. Pogodio je živi zid, no lopta se odbila ravno na prsa Dubosvkom na nekih 20 metara koji, nakon što ju je primirio, ubojitom ljevicom poslao bombu u same rašlje gola Siliviua Lunga na vratima Rumunjske.

U 90. minuti još jedan slobodan udarac, no iz malo udaljenije situacije te s nagibom prema desno, idealno za ljevaka. Ovaj puta je Skuhravy shvatio da mladi Peter zaslužuje da ne čeka sretni odbijanac već mu daje priliku da izravno ponovi svoju magiju od šest minuta prije. Tako je i bilo s obzirom da je lopta odsjela u onim istim rašljama.

U prvoj sezoni na Bernabeu je Dubovsky neke šanse i dobivao, štoviše imao je solidnu minutažu, iako je zabio samo jedan gol. No u drugoj se pojavilo 17-godišnje čudo od napadača Raul Gonzales Blanco. Lako je za zaključiti da je Dubovsky pao u drugi plan trenera Jorgea Valdana. Upravo ljeta kad je Robertu Prosinečkom završila posudba, Real Oviedu se pridružio tada 23-godišnji slovački centarfor.

„Nije mu bilo lako u Realu. To je bilo turbulentno vrijeme, ne samo da nije domaće dijete, ne samo da je bio stranac, već je bio stranac iz Istočnog bloka. I to se osjetilo.“, prisjetio se slovački novinar Jozef Korbel.

I u Oviedu je ''lebdio'' između prve postave i klupe, ali je puno češće bio standardan. U prvim sezonama je neprikosnoven u vrhu napada bio Oliverio Jesús Álvarez González, poznatiji kao Oli, a Dubovskog se skoro za stalno premjestilo na mjesto ofenzivnog veznog.

Nije klub sa sjevera Španjolske tih godina imao previše uspjeha, od 1996. do 2000., iako su se uvijek uspjeli spasiti od ispadanja, najdalje što su mogli je 14. mjesto u ligi u dva navrata. Nakon završene sezone 1999./2000., Peter je jedva dočekao godišnji odmor, kako bi sa djevojkom i bratom otišao na Tajland.

Nažalost, bilo mu je to zadnje putovanje života. Jedan od Petrovih najdražih hobija bila je fotografija. Tog 23. lipnja, na poznatom i atraktivnom tajlandskom otoku Ko Samui, htio je iz najboljeg mogućeg rakursa uslikati lijepi Na Muang vodopad. U zanosu i potpuno lišen straha, otišao je predaleko u potrazi za što boljom pozicijom, okliznuo se i pao niz dvadeset metara visoku provaliju.

Iako su mu prisutni turisti odmah pružili pomoć koliko su bili u mogućnosti, hitna pomoć se jako dugo čekala, te se nakon tek tri sata našao u bolnici u Ban Donu, u kojoj doktori čak nisu ni imali potrebnu opremu za operaciju. Sa samo 28 godina, Peter je podlijegao ozljedama i preminuo od posljedica nesretnog slučaja. Ta nam rečenica zvuči neobično poznato.

Nesreća se dogodila usred Eura 2000. u Nizozemskoj i Belgiji, točno dan pred prve utakmice nokaut faze. Drugim riječima, da se Slovačka uspjela kvalificirati, Dubovsky ne bi otišao na putovanje i preživio bi. Sa 17 su bodova Slovaci su bili treći iza Rumunjske i Portugala.

Danas se, njemu u čast, nagrada za najveću nadu slovačkog nogometa zove Nagrada Peter Dubovsky a, između ostalih, 2016. ju je osvajao Milan Škriniar, stoper Intera koji po Transfermarktu danas vrijedi nestvarnih 60 milijuna eura.

Radomir Antić, koji se tek vratio u Oviedo i trebao je biti novi Peterov trener, radio je kao sukomentator na državnoj televiziji tadašnje Savezne Republike Jugoslavije:

„Njegova smrt velik je gubitak prije svega za njegovu obitelj, ali i za nogometni svijet. Izgubili smo odličnog nogometaša. Svi smo potreseni ovom tragedijom. Prvo je vladala opća nedoumica u Oviedu, ali na našu žalost smrt je potom potvrđena. Glasnogovornik kluba mi je potvrdio nesretan događaj. Imao je enorman talent, za kojeg je nogomet uskraćen.“

Tadašnji kapetan Španjolske Fernando Hierro javio se sa Eura s riječima žaljenja, a njemu se priključio i nekadašnji Peterov suigrač Raul.

„Za što su drugima trebale godine, njemu su trebali mjeseci. Ono o čem su drugi sanjali, on je ispunio“, najbolje je tragično preminulog sina opisao Peterov otac Viliam.

(foto: Reuters, screenshot)

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

                                                                                                                        

 

 


Tagovi

izdvajamoKvalifikacije za EuroHrvatska nogometna reprezentacijaSlovačka nogometna reprezentacijaPeter Dubovsky

Ostale Vijesti