ZORAN ČUTURA: Puno se toga u Ciboni gura pod tepih

S Damirom Mulaomerovićem imao sam namjeru razgovarati još od prošlog ljeta, otkako je ono bio odbio ponudu Cibone da ostane kao pomoćni trener. Puno je vremena od tada prošlo, u međuvremenu smo se i vidjeli, i razmijenili po nekoliko rečenica, ali nikako da dođemo do ozbiljnijih tema... Nije bila stvar u njemu eventualnoj nevoljkosti ili nedostupnosti - nego u meni i mojem biranju nekog odgovarajućeg trenutka. Dok jednostavno nisam okrenuo njegov broj mobitela...

"U autu sam, ali ne vozim ja, samo pitaj…"

Prvenstveno bih se vratio na to prošlo ljeto, i neobične okolnosti pod kojima si bio otišao iz Cibone. U medijima je sve to izgledalo kao puka diplomacija, ti si imao isključivo lijepe riječi za klub, ali siguran sam da pozadina puno uzburkanija. Uostalom, moje je mišljenje da si odradio dobar posao u Ciboni, a malo će tko promijeniti trenera nakon toga.

"I ja mislim da sam odradio posao i više nego korektno, zajedno s pomoćnicima izvukao sam tristo posto od momčadi koja nije imala elementarne preduvjete za normalan rad. U sezoni u kojoj smo igrali tri natjecanja plaće su nam kasnile po nekoliko mjeseci, igrači nisu dobijali osnovnu opremu, a tri zadnja mjeseca nitko iz kluba nije našao za shodno da spusti na trening i s njima ljudski razgovara. Pa smo opet došli do pete utakmice finala s Cedevitom, uz punu dvoranu, igrajući borbeno i ponosno, baš onako kako sam i želio da igramo. Dakle – nemamo se čega sramiti. Bilo je to najbolje doigravanje prvenstva u posljednjih nekoliko godina. Možda je moglo završiti i bolje za nas, ali na neke stvari u klubu nisam mogao uticati. Previše se tu repova vuklo..."

Dobro, tu se slažemo. I onda dolazi do rastanka s Cibonom.

"Gledaj, još u siječnju sam znao tko će biti slijedeći trener Cibone."

Znao si da dolazi Piksi Subotić?

"Znao sam. S tim da sam s Piksijem i bio i ostao u dobrim odnosima, nema on nikakve veze s tim – to je bilo djelo mog sportskog direktora Žižića."

Sigurno nije bilo ugodno raditi u tim okolnostima. Jesi li uopće razmišljao o budućnosti? I svojoj i kluba?

"Prvenstveno sam bio fokusiran na svoj posao, na sportski dio. Nisam se previše bavio nekom budućom momčadi, bili su to tek neki načelni planovi, samo utoliko što sam razmišljao o dovođenju mladih igrača – za slučaj da ipak ostanem - onih koje bi Cibona mogla dovesti u skladu s mogućnostima. Recimo – Badžima iz Šibenika."

Znam dečka, znam mu i oca. Medalje s mladim nacionalnim selekcijama, potpisao je za ljubljansku Olimpiju na tri godine. I onda?

"Meni je bio istekao ugovor, nisam očekivao da ću dobiti ponudu da ostanem jer sam znao za Piksija. I onda se dogodi taj famozni sastanak… Očekivao sam nekoliko lijepih rečenica uz kavu, stisak ruke i rastanak, to bih prihvatio kao najnormalniju stvar. A dobio sam ponudu da ostanem kao pomoćnik. Razgovor je bio otprilike ovakav 'nudimo ti mjesto pomoćnika', 'a tko će biti glavni trener?, 'ne znamo'. E, taj me način stvarno povrijedio… Meni je doista, najiskrenije, bila čast raditi u Ciboni, to mi je nešto značilo. To je, uostalom, moj klub."

Ja sam Cibonu odavno prestao smatrati svojim klubom, makar sam tamo igrao duže nego ti. Baš zbog tih i takvih stvari.

"Da, šokirao sam se kad sam čuo da Cvjetićanina nisu pustili u dvoranu jer ga na ulazu nisu prepoznali… No, to nije klub kakav je nekada bio. Gledaj, točno se zna za što su odgovorni trener i igrači, ali nitko ne postavlja pitanje za što su u ovoj Ciboni odgovorni direktor Čavlović i sportski direktor Žižić. Ova aktualna sezona je ogledalo njihovog rada. Da je MZT samo malo bolji – uvjeren sam da bi Cibona ispala iz regionalne lige. Puno se toga gura pod tepih, malo se toga ozbiljno analizira, nitko se nije kritički osvrnuo na njihove uloge u klubu i na njihov rad..."

Novinari su ti čudne biljke – a računam tu i sebe.

"Pa bih onda i ja trebao šutjeti? Na određeni način smo svi mi koji smo prošli kroz klub krivi za aktualnu lošu situaciju tamo."

Ma ne, svoj si čovjek, potpuno neovisan, samo kaži što misliš. Ali ne smatram se nimalo krivim za ono što se u Ciboni događalo i događa se… Nego, moja je stara teza da bi treneri morali imati kontinuitet rada, kako bi trebali stalno učiti, pa i na vlastitim pogreškama. A ti si, kao mlad trener, bez posla već osam mjeseci.

"Slažem se, i žulja me to što ne radim. Iskoristio sam ovaj prazan hod da na KIF-u dobijem licencu, pratim utakmice, u kontaktu sam s ljudima iz cijele Europe, a prošlo ljeto sam participirajući na Ljetnoj ligi i NBA osjetio iznutra. Vrijedno iskustvo!"

Očito nisi odustao, i nemaš namjeru odustati.

"Ma ja sam fajter, znaš me još kao igrača… Bilo je nekih ideja, nekih ponuda. Posljednja je došla iz MZT-a, ali malo prekasno. Praktički su već ispali iz regionalne lige, i sam želio da me to ispadanje prati kroz karijeru. Pa onda Banvit, ali se trebala dogoditi rošada tri trenera koja se nije dogodila. Onda sam već sam praktički bio na avionu prema Turskoj, pa se sve u dva dana okrenulo i posao u Gaziantepu je dobio Neno Marković. I neka je, Neno je moj prijatelj i nije mi krivo što sam tamo 'izvisio'…  Zvali su me i moji iz Tuzle, ali bih napokon želio posao nekoj zdravoj, stabilnoj sredini u kojoj bih imao mogućnost svoje trenerske ideje provesti u djelo. Siguran sam da ima klubova u kojima bih mogao pomoći košarkaškim znanjem i iskustvom."

(Foto: Pixsell)