"U Hrvatskoj nema uvjeta za odbojku na pijesku, ali krpamo se i jedva čekamo Poreč!"

Treću godinu uzastopce, najbolji svjetski odbojkaši i odbojkašice na pijesku stižu u Poreč i ponovno se očekuje veliki spektakl. Lani je ovaj turnir uživo pratilo 75.000 ljudi, a ove se godine očekuje i više, budući da su organizatori pripremili brojne novosti.

Po prvi će se puta igrati noćni mečevi pod svjetlima reflektora, a jedna od glavnih zvijezda u Poreču bit će poznati hrvatski nogometaš Ivan Perišić, koji je odlučio nastupiti kao natjecatelj. Ne, nije šala, Perišiću je odbojka na pijesku velika ljubav i u Poreču će nastupiti sa prijateljem i partnerom Nikšom Dell'Orcom. Bit će to jedan od hrvatskih parova koji će braniti naše boje u Poreču, a neće biti jedini.

Naša uzdanica bit će i Filip Silić, 27-godišnji hrvatski odbojkaš i trostruki uzastopni prvak u odbojci na pijesku. On će nastupiti u paru s Ivanom Đorđevićem i nada se što boljem rezultatu.

„Imam veliko iskustvo igranja najjačih turnira na svijetu i plan je doslovce iznenaditi. Mi ne treniramo cijele godine, kao sve ostale ekipe koje će igrati u Poreču“.

A razlog je vrlo jednostavan.

„Nemamo uvjete trenirati odbojku na pijesku tijekom cijele godine, budući da u Hrvatskoj ne postoji dvorana s pijeskom“, otkriva nam Filip, koji se baš iz tog razloga morao početi baviti dvoranskom odbojkom u zimskim mjesecima.

„Mi pjeskaši smo osuđeni igrati u dvorani preko zime. Kada bi postojala dvorana, bila bi drugačija priča“.

Hrvatska realnost, reklo bi se, pa zato i držimo palčeve nekom iznenađenju u Poreču.

„Cilj nam je proći skupinu, izbaciti neko jako ime i plasirati se u drugi krug. Sve iznad toga je velik uspjeh. Iako moram reći i da je sam nastup u Poreču već velik uspjeh, budući da je ovo jedan od najjačih turnira na svijetu i igramo protiv sjajnih ekipa“.

Iako nemaju uvjeta za treniranje, prevarili biste se ako mislite da se ne pripremaju maksimalno za ono što ih očekuje.

„Imam prijatelja osobnog trenera koji me pola godine isključivo priprema za pijesak. U ovoj fazi kada već krene sezona, imamo dva treninga dnevno. Ujutro je najčešće tehnički trening, ne previše dugačak i snažan, a poslijepodne radimo elemente iz igre ili igramo. Ovisi kako sami odredimo“.

Sami si slažu treninge jer trenera nemaju. I ovdje je razlog jednostavan.

„Trener prije svega košta. U Hrvatskoj imamo potencijala, ali nema interesa za to. Stoga mi odlazimo u susjedne države, gledamo od ostalih kako rade i pokušavamo to iskombinirati. Srbija ima dva dobra para pa smo malo trenirali s njima i njihovim trenerom, nedavno smo bili u Klagenfurtu i odrađivali pripremni trening-turnir, pa po Sloveniji. I tako, krpamo se“, priznaje nam Filip, čija nas je priča naprosto oduševila.

Profesionalni sportaši obično su cijeli život u određenom sportu, ali njegov slučaj nije takav. S odbojkom se susreo sasvim slučajno.

„Došao sam na fakultet u Zagreb i morao sam odabrati neki sport, birao sam između odbojke i stolnog tenisa. Odabrao sam odbojku jer sam je nekad igrao u školi ali to je bilo nešto malo i neprofesionalno. Na fakultetu sam počeo igrati sveučilišnu ligu, zamijetio me prijatelj i krenuo sam s odbojkaškom karijerom. Odbojku na pijesku sam zavolio više nego dvoransku“.

Ali prisiljen je igrati i dvoransku.

„Moja godina vam izgleda nekako ovako. Od jeseni, odnosno desetog mjeseca pa do proljeća sam u dvorani, a kada završi sezona, u četvrtom mjesecu selim na pijesak i tu sam do kraja devetog mjeseca kada je još toplo i može se igrati vani“.

I tako u krug. Ali nije svaka sezona ista. Protekle tri sezone je u paru sa Ivanom Zeljkovićem pomeo konkurenciju u Hrvatskoj, a od ove su se dogodile neke promjene.

„Moj partner je ove godine prestao igrati odbojku jer više ne može. Počinje sezona u Splitu i morao je otići raditi, tako da imam novog partnera, Ivana Đorđevića i nastup u Poreču će nam biti prvi zajednički“.

Iako nemaju dugi igrački staž, dobro se poznaju.

„Đole i ja smo jako dobri prijatelji. Uživamo igrajući skupa. Već nekoliko godina čekamo da zaigramo skupa i nadamo se da će biti ok“.

Ispalo je ok i s prošlom partnerom, s kojim ga je spojila puka slučajnost.

„Trebao sam igrati s nekim drugim koji se ozlijedio, pa smo slučajno počeli igrati zajedno. Znali smo se samo iz viđenja. On je ranije krenuo trenirati, za razliku od mene i već odmah prve godine smo sve 'našamarali' u Hrvatskoj i bili najbolji. I prošle godine smo bili daleko najuspješniji par“.

A sada će to pokušati ostvariti i sa novim suigračem.

„Nemamo zajedničko iskustvo igranja, ali nadamo se dobroj odbojci i dobrim rezultatima. Ovo će nam biti testna sezona jer nemamo natjecateljsko iskustvo, koje je jako bitno u ovom sportu“.

On ga je prilično skupio, iako je tek nekoliko godina u odbojci.

„Prilično kasno sam ušao u svijet odbojke, ali sve sam dobro pohvatao. Kod mene je malo drugačije jer obično prvo igraš dvoransku odbojku i onda se odlučiš za pijesak. Meni prva ozbiljna odbojka nije bila dvoranska, nego ona na pijesku“, pojašnjava nam hrvatski prvak, kojeg nismo mogli ne priupitati kakva je razlika između te dvije odbojke.

„S obzirom na to da igram i jednu i drugu, velika. U odbojci na pijesku se igra dva protiv dva, što je puno veća razlika nego šest na šest. Tu je bitan odnos suigrača na terenu i odbojka na pijesku je puno više fizički i psihički zahtjevnija, treba se više igrati glavom i zato sam je i zavolio. Drugačija je podloga, teren je manji…“, nabraja Filip i otkriva kakve su poteškoće s igranjem na pijesku.

„Teško je kretati se po pijesku, a kamoli trčati i skakati. To je puno zahtjevnije. Mnogim igračima dugo treba da se na to priviknu“.

Mnogi ovaj sport nazivaju i ekstremnim sportom.

„Igrao sam primjerice turnir u Švicarskoj na 3000 metara u brdima pod 40 stupnjeva i pod drugačijom razinom kisika. Vikend kasnije smo bili u Turskoj, gdje je klima bila potpuno drugačija, pa Kina. Sve je drugačije, a o podlozi da i niti ne govorim. Negdje je pijesak dubok toliko da je teško i hodati, negdje je tvrđi pa je lakše. Negdje puše vjetar, negdje prži sunce pa jako mnogo faktora utječe na samu igru“, pojašnjava nam Filip.

Zbog svega toga nije se lako pripremiti za svaki turnir.

„Jednostavno treba igrati po svim vremenskim uvjetima, čak i još ekstremnijim. Ako znaš da te čeka temperatura od plus 30, onda moraš odraditi barem 10 - 15 treninga na plus 35 do 40 stupnjeva. Treba i mijenjati uvjete, trenirati na vjetru i kiši. Za organizam su to ogromni šokovi. Kada sam tek kretao s time, znali su me uhvatiti grčevi. Moraš paziti na dovoljan unos tekućine jer u suprotnom dehidriraš“.

Ali što se klasičnih ozljeda tiče, u odbojci na pijesku nisu tako česte.

„Ovo je najbolji sport jer je vrlo malo ozljeda. Ima ih ali ne mnogo, manje nego u većini sportova. Podloga je mekana, ne stradavaju koljena niti gležnjevi, nema kontakta, igra se u zraku. Ja osobno nisam imao neke ozljede, uglavnom samo grčeve“.

A ono što je još bolje je da nema dobne granice do kada je optimalno igrati.

„Moje neke procjene su da se igra do negdje 34. godine, ali ovo je prelud sport pa tako imate i dosta starih igrača, koji su već dugo u odbojci. I ne da su dobri, nego osvajaju turnire! Kod Amerikanaca i Brazilaca ih ima i sa 44 godine. To pripisujem tome što se odbojka na pijesku igra na otvorenom, vani na zraku i pod suncem, koje te puni energijom“.

Ako već dosad niste, onda sada morate zavoljeti ovaj sport. Prilika za upoznavanje s njim je u Poreču, od 27. lipnja do drugog srpnja. Dođite i bodrite naše ekipe!

Razgovarala: Mateja Rojko

(Foto: Facebook)