Prvi bombarder HNL-a: Priče o transferima me opterećuju, ali mi i laskaju

Do kraja prijelaznog roka ostalo je svega nekoliko sati, sve je i dalje bilo otvoreno kad je riječ o igračima koji su se intenzivno spominjali u cijelom tom ludilu, a jedan od njih bio je i Kristijan Lovrić. Lijevo krilo Gorice, autor deset golova i devet asistencija u proljetnom dijelu prošle sezone, igrač koji je u novu sezonu krenuo u sličnom stilu, pa samim time i želja mnogim većih i jačih klubova. U tim trenucima, kad je prijelazni rok išao prema svome kraju, Gorica i Lovrić istrčali su na megdan Varaždinu.

Očekivalo bi se možda da će taj Lovrić, odnosno bilo koji igrač u njegovoj situaciji, biti možda i malo nervozan, da će izgorjeti u želji, ići glavom kroz zid... A on je, umjesto toga, zabio tri spektakularna komada! I potpuno izdominirao utakmicom. Prvo slobodnjak s 25 metara, pa dribling i šut s njegove omiljene pozicije, s lijevog ruba kaznenog prostora, i na kraju još i hladnokrvna egzekucija u situaciji 'jedan na jedan' s golmanom. I priči je bio kraj. Izgledalo je to kao najbolji opis za ono što se u nogometnom žargonu naziva 'frajer je sam dobio utakmicu'.

"Najbolja partija u karijeri? Pa i ne bih baš rekao... Po meni mi je najbolja bila ona u pobjedi 1-0 protiv Rijeke prošle sezone. Zabio sam taj jedini gol, ali ne kažem to zbog toga. Pamtim da sam se tad baš osjećao moćno, da sam imao dojam da mogu što hoću... I ova je, naravno, bila sjajna, ali ja bih rekao da je bilo puno teže dobiti Varaždin nego što je na kraju ispalo. Dobra je to momčad, s dobrim igračima, i zato je posebno važno da smo uzeli ta tri boda", kaže Lovrić tjedan dana nakon svog prvog hat-tricka u prvoligaškoj karijeri.

Prebacio se ovih dana fokus na reprezentaciju, HNL je privremeno pao u drugi plan, ali iz Lovrićeve perspektive puno je važnije što njegov fokus sad može biti u potpunosti na nogometu. Dečku od 23 godine, koji je prije godinu i pol dana golove zabijao u dresu drugoligaša Kustošije, ne može biti svejedno kad se oko njegova imena počnu vrtjeti milijunske cifre, spominjati veliki klubovi...

"Naravno da me sve to djelomično opterećivalo, nije lako očistiti glavu i do kraja se koncentrirati na svakodnevni rad kad se sve to događa, ali s druge strane su mi te priče i laskale. Lijepo je kad čuješ da te žele takvi klubovi, da te prate i gledaju. Međutim, cijelo vrijeme sam bio svjestan da je moje jedino da dajem sve od sebe na terenu, da se potvrđujem u svakoj sljedećoj utakmici, i tako sam pokušavao razmišljati. Kažem, nije bilo lako, ali vjerujem da sam uspio", kazao je Kristijan.

Sve navodne i stvarne kombinacije o mogućem transferu prepustio je ljudima koji su za to zaduženi, sam se pokušao odmaknuti što dalje od svega toga.

"Nije baš da su mene ljudi zvali, da mi je mobitel stalno zvonio... Zna se kako to ide i što je čiji posao. Rekao bih da sam znao onoliko koliko sam morao znati, samo ono što su mi govorili ljudi iz kluba i oni koji vode brigu o mojoj karijeri. Ponavljam, moje je bilo samo da se fokusiram na nogomet i da na terenu dajem što više", ističe Lovrić.

Svjesni kakvog igrača imaju u rukama, u Gorici su postavili ozbiljne zahtjeve pred sve zainteresirane kupce, ponavljajući da nikoga nisu prisiljeni prodati, da će do transfera doći samo u slučaju kad su sve tri strane zadovoljne... Do toga, eto, na kraju ipak nije došlo, iako je zainteresiranih itekako bilo.

"Koliko ja znam, a opet kažem da je to samo ono što su mi rekli, u igri je ozbiljno bio turski Basaksehir, pa se onda počeo spominjati i Dinamo, pričalo se nešto i o Monacu, o Montpellieru... I sve je to lijepo, ali na kraju jedino sigurno znam da sam ostao u Gorici i da se želim samo nastaviti dokazivati. Uostalom, već za tri mjeseca će doći novi prijelazni rok, nova šansa da se napravi pravi transfer, a do tad namjeravam krvavo raditi na svakom treningu i do zime postati još bolji igrač", odlučan je Lovrić.

Priznat će, nije mu to problem, da je želio otići. I lako će to argumentirati...

"Da, želio sam otići, želio sam osigurati egzistenciju sebi i obitelji, vjerujem da je to logično razmišljanje. U Gorici zaista uživam, lijepo mi je ovdje, zahvalan sam ljudima iz kluba što su me prepoznali, dali mi priliku i što mi daju podršku cijelo ovo vrijeme, ali činjenica je da se u Gorici ne može zaraditi novac koji bi donio mir i spokoj u financijskom smislu. Da je to moguće, da su okolnosti takve, ne bih imao ništa protiv da ostanem u Gorici cijelu karijeru, no realnost je drukčija i zato je logično da je svakome od nas cilj otići u veće lige i klubove", govori majstor slobodnjaka i četvrti strijelac lige u ovom trenutku, s četiri gola na kontu.

I, prigodno, s brojem 44 na dresu. Na goričkom dresu će taj broj, kojeg je odabrao zbog Ivana Perišića, svog omiljenog igrača, nositi još najmanje do zime. Ostaje mu cijela polusezona da nadmaši samoga sebe iz prošle sezone.

"Koji mi je cilj za sezonu? Da budem skroman, zabiti jedno 28 komada...", nasmijao se Lovrić i nastavio:

"Šalim se, naravno... Gledajte, sad će netko možda reći da su to samo priče, ali ja stvarno mislim da je najvažnije da momčad igra dobro i da pobjeđujemo. Kad je tako, uvijek će netko iskočiti, dobiti priliku da se istakne, bio to ja ili netko od mojih suigrača. Ali dobro, naravno da imam i neke osobne ciljeve. Prvi i osnovni je stalno podizati razinu svojih igara, a samim time i učinak. Evo, ako sam proljetos zabio deset, neka ih do zime bude 12. S time bih bio zadovoljan."

I na dobrom je putu, jer evo što kaže statistika... Kristijan Lovrić ove je sezone u pet utakmica po golu pucao 27 puta, najviše u cijeloj ligi! U prosjeku je to 5,4 pokušaja po utakmici, što je bitno više od drugoplasiranog, Hajdukova Edouka (4,1) i trećeg, Osijekova Mancea (3,9). Uz to što je strijelac, on je i sjajan dribler, jer od 32 driblinga u koja je ušao, 21 put je prošao. Ima on, naravno, i svojih mana, detalja u igri u kojima bi morao biti bolji, ali činjenica je da ono u čemu je dobar, izvodi perfektno.

"Znali smo kako taj igrač igra, na koji način je opasan, i svejedno dobijemo takav gol", rekao je trener Varaždina Borimir Perković, misleći na situaciju kad je Lovrić primio loptu na lijevom rubu šesnaesterca, driblingom doveo loptu na šut desnicom i neobranjivo pogodio.

To radi često, i Varaždinci i svi ostali znaju kako će im zaprijetiti, ali svejedno ga je jako teško zaustaviti. I spriječiti da ti nanese štetu. Vidjeli su to i prepoznali mnogi, a nastavi li tako, teško je vjerovati da će i nakon zime nositi dres Gorice.

"Da mogu birati, volio bih jednoga dana igrati u ligama u kojima se igra lijep, tehnički nogomet, kao što su Španjolska ili Francuska. Dječački san mi je zaigrati za Liverpool, ali svjestan sam da bih u Engleskoj, realno, teško prošao. Tamo se ipak igra fizički nogomet, a ja sam više sklon tehnici nego fizici", kaže Lovrić.

Gotovo ni od kuda prošlog se proljeća prometnuo u hit igrača u HNL-u, a danas je već postao konstanta i velika snaga Gorice, u kojoj se osjeća odlično. I zato neće previše žaliti što se transfer nije dogodio već ovoga ljeta. A tu je i još jedan razlog...

"Ako ništa drugo, drago mi je što će me i dalje moja draga moći gledati u svakoj utakmici", nasmijao se za kraj Lovrić.

Djevojka je Monika Conjar, nogometašica koja je ovog ljeta iz Splita prešla u Osijek, a ujedno i osoba koja s najviše uspjeha može ukrotiti temperament momka iz Ogulina. U prvoligaškom nogometu već se okušao u Lokomotivi, no nisu ga na Kajzerici prepoznali. Do sad su, valjda, uvidjeli da su pogriješili, a novu priliku da im to i definitivno dokaže Lovrić će imati već sljedećeg vikenda, kad "lokosi" dolaze u Veliku Goricu.

"Da, moguće je da će motiv biti malo veći, kao i uvijek protiv njih...", priznao je Lovrić pa zaključio:

"Sve je to manje bitno, važno mi je samo da mi sad dobijemo Lokomotivu, a onda i Slaven Belupo u kolu nakon toga, pa da krenemo prema onome što smo zacrtali. Želimo izboriti Europu sljedeće sezone i napravit ćemo sve da u tome uspijemo!"

(foto: Pixsell)