Najbolja postava loših momaka – svi hrvatski reprezentativni odmetnici

 

Izbornik Zlatko Dalić demonstrirao je 'željeznu disciplinu' jučerašnjim izbacivanjem Nikole Kalinića iz kampa reprezentacije, čime je ostao na popisu od 22 igrača i neće moći dovesti zamjenu za napadača Milana.

Nekadašnji napadač Hajduka, Blackburna, Dnjipra i Fiorentine 'tri puta je izdao' Dalićevo povjerenje odbijanjem ulaska u igru s klupe pod krinkom ozljede.

Prvi put se dogodilo u prijateljskoj utakmici netom prije početka Svjetskog prvenstva s Brazilom, a potom i na otvaranju Mundijala s Nigerijom što je tada i kulminiralo, a kartu za prijevremni povratak kući Kalinić je čekirao nakon treninga u kojem je 'imao bol u leđima'.

Nije to prvi ovakav slučaj u redovima Vatrenih, dapače, bilo je ih je podosta kroz kratku povijest samostalnosti hrvatske države. Naravno, nije to vezano samo uz Hrvatsku, svaka reprezentacija se barem jednom susrela s ovakvim 'nepoštivanjem izbornika i suigrača' – prisjetimo se samo naprasnog odlaska legendarnog Roya Keanea iz tabora reprezentacije Irske uoči samog početka Svjetskog prvenstva u Japanu i Južnoj Koreji.

Tim povodom, prisjetili smo se hrvatskih igrača koji su bili nezadovoljni statusom u reprezentaciji ili su imali, u najmanju ruku, iščašeno ponašanje koje je rezultiralo izbacivanjem iz kruga reprezentacije – ili njihovim svojevoljnim odlaskom.

Počinjemo od vratarske pozicije.

Vratar koji je upisao samo četiri nastupa za Vatrene, Joey Didulica, nije uopće trebao ispočetka ni nositi 'kockasti' dres. Naime, nekadašnji vratar nizozemskih klubova Ajaxa i AZ-a, te bečke Austrije, trebao je ići na Olimpijske igre u dresu Australije - u kojoj je rođen i odrastao – ali mu ga je spriječila ozljeda.

Kasnije nije više pozivan u A vrstu, tako da se mogao slobodno 'presvući' u dres Hrvatske, jer nije upisao niti jedan nastup za 'Socceroose'. Didulica se odlučio na poziv domovine svojih roditelja te se priključio reprezentaciji Otta Barića ususret nastupu na Euru 2004. godine u Portugalu.

Međutim, u dvije godine skupio je samo 4 nastupa, a nakon Mundijala u Njemačkoj, potaknut nezadovoljstvom zbog rijetkih minuta skupljenih u društvu s Pršom, Kranjčarom i Tudorom, odlučio se na povlačenje iz reprezentacije za koju više nikada nije nastupio.

General obrane naše imaginarne prve postave 'otpisanih', pouzdani je stoper Nikola Jerkan. Doduše, pouzdan je bio Ćiri Blaževiću do utakmice s Njemačkom na Europskom prvenstvu u Engleskoj, kada je skrivio jedanaesterac. Jerkan je te 1996. godine bio najbolji branič u španjolskoj Primeri, kasnije je igrao u Nottingham Forestu i bečkom Rapidu, ali nakon 1997. godine više nije upisao ni jedan nastup za Vatrene.

Uz Jerkana, u našoj vrlo ofenzivnoj 3-4-3 formaciji, u obrani su svoje mjesto pronašli Ivica Križanac i Stjepan Tomas. Iako je i Dejan Lovren otpisan za zadnje Europsko prvenstvo u Francuskoj, kada se zamjerio tadašnjem izborniku Anti Čačiću zbog odbijanja ulaska s klupe u prijateljskoj protiv Mađarske, odlučili smo se za ovaj dvojac jer je 'slučaj Lovren' još svjež, a ne bismo željeli Križanca i Tomasa prepustiti zaboravu povijesti tako lako.

Ivica Križanac dugo godina je bio glavni stup obrane Zenita iz Sankt Petersburga, ali je isto tako bio u nemilosti izbornika Slavena Bilića koji ga je bio primoran pozvati u nacionalnu vrstu nakon velikog pritiska javnosti, ali tek nakon EURO-a u Austriji i Švicarskoj. Nekadašnji igrač Splita upisao je samo 11 nastupa za A vrstu, a povukao se nakon što se Hrvatska nije plasirala na Svjetsko prvenstvo 2010. godine, a glavni razlog je bila – ozljeda leđa.

Treći stoper naše obrane je Stjepan Tomas. Nekadašnji Dinamov branič, koji je svoj trag najviše ostavio u Italiji i Turskoj, svojevremeno je bio otpisan iz reprezentacije za vrijeme 'stolovanja' Zlatka Kranjčara zbog pomalo bizarnog incidenta.

Tomas je, naime, ususret prijateljskoj utakmici s Izraelom povrijedio reprezentativnu disciplinu jer je u njegovoj sobi u kasne noćne sate zatečen nepoznati maser. Cico Kranjčar nije imao milosti i tadašnji igrač Galatasaraya nije pozvan za sljedeće dvije kvalifikacijske utakmice za svjetsku smotru u Njemačkoj.

Na kraju se ipak pojavio u Njemačkoj gdje je postao 'viralan', u tada još neviralno doba, u utakmici protiv Australije, kada je odbojkaškim 'smashom' igrao rukom skrivivši penal poput Samuela Umtitija u prvoj utakmici prvenstva u Rusiji– također protiv Australije.

Obranu smo zatvorili, ali u veznom redu smo pronašli mjesta za još jednog defanzivca koji je igrao u karijeri i na poziciji defanzivnog veznog i obrambenog igrača.

On je donedavni trener ljubljanske Olimpije, Igor Bišćan, koji nakon turbulentne epizode s Ottom Barićem nikada više nije nastupio u dresu Vatrenih.

Tadašnji igrač Liverpoola zbog sustavnog podcjenjivanja, prema njegovim riječima, odlučio se za naprasni odlazak iz tabora reprezentacije uoči kvalifikacijske utakmice s Bugarskom 2003. godine.

Uz legendu Dinama, u veznom redu se pronašao još jedan igrač kojem je zagrebački klub bio odskočna daska za inozemnu karijeru, prvenstveno u Kijevu gdje je igrao za tamošnji Dinamo.

Riječ je o Ognjenu Vukojeviću, koji je skupa sa svojim kumom Eduardom da Silvom, nakon SP-a u Brazilu razočaran objavio da se oprašta od reprezentacije.

Tadašnji izbornik Niko Kovač nije imao razumijevanja za nekadašnji Dinamov dvojac koji su dobivali minutažu na kapaljku. Posebno je emotivna situacija bila za Eduarda koji je sanjao nastup u svojoj domovini, ali Kovač mu nije pružio priliku da se pokaže pred svojom rodbinom na tribinama. Frustracije su se nakupile i eskalirale su netom po završetku tog prvenstva kada su odlučili reći posljednje zbogom kockastom dresu.

Krilne pozicije, i mjesto napadača, u našoj najboljoj momčadi 'loših momaka' zauzeli su protagonisti vjerojatno najpoznatijeg ekscesa kada su hrvatski reprezentativci u pitanju – afera Fontana.

Na okupljanju reprezentacije pod palicom Slavena Bilića, uoči bitne kvalifikacijske utakmice s Rusijom, trojac Darijo Srna, Ivica Olić i Boško Balaban odlučili su 'otpustiti kočnice' i proveseliti se u tadašnjem zagrebačkom narodnjačkom klubu Fontana. Problem u cijelom tom provodu je što su viđeni u klubu u rane jutarnje sate, a osim toga, tu večer se dogodila pucnjava u navedenom klubu – što je tada bila nerijetka pojava u zatvorenim prostorima s takvim 'tematskim zabavama'.

Bilić je bio nemilosrdan te je suspendirao navedeni trojac, koji se pokajao i kasnije nastavio pružati fenomenalne partije u hrvatskom dresu.

Čini se kako su napadači poprilično osebujni tipovi, jer je velika gužva u našoj ekipi upravo na tim pozicijama. Osim Olića koji je 'prisilno' premješten na krilnu poziciju, i već spomenutog Eduarda, u napadu imamo još nekoliko kandidata za početnu jedanaestoricu.

Igor Cvitanović je definitivno bio najveće iznenađenje od svih njih, kada mu Ćiro Blažević nije uputio pozivnicu za Svjetsko prvenstvo u Francuskoj. Cvita je igrao u životnoj formi, mjesto mu je oslobođeno nesretnom ozljedom Alena Bokšića, ali Ćiro je bio poznat kao osebujan i tvrdoglav trener. Cvitanović na pripremama nije htio trčati dodatne krugove na treningu što je 'Šefu' bilo dovoljno da prekriži igrača koji se nalazi u životnoj formi.

Uz Cvitanovića, i svježeg primjera iz ladice 'nezadovoljni i buntovni', Nikole Kalinića – za mjesto u napadu sa Balabanom bori se igrač koji se probio na scenu u Hajduku, kojeg je Ćiro izostavio s popisa putnika za Europsko prvenstvo u Engleskoj 1996. godine.

Ivica Mornar se oglušio na Blaževićeva striktna pravila o policijskom satu, a uhvaćen je za hotelskim šankom iza ponoći sa još dvojicom suigrača. Pošto je Mornar još bio među mladima i i nije bio ključan igrač, 'trener svih trenera' mu je pokazao put doma. Ovaj potez, javnosti je objašnjen tako da je Mornar uhvaćen van sobe u vrijeme policijskog sata – jer je išao po topli sendvič.

Time smo zaokružili našu prvu postavu, a osim Eduarda, u njoj je mjesto možda trebao dobiti i Nikica Jelavić koji je također bio nezadovoljan minutažom u dresu reprezentacije. On je za razliku od Kalinića - koji je (čini se za sada) isprovocirao 'izbornikov bijes' - a više u stilu Bišćana, napustio reprezentaciju bez riječi objašnjenja, a posljednji nastup upisao je 2014. godine na prvenstvu u Brazilu.

Iako je teško i naivno očekivati da se slične situacije neće događati i u budućnosti, nadamo se da barem ispucane za Svjetsko prvenstvo u Rusiji, pa neka Kalinić bude Daliću ono što je 'Cvita' bio Ćiri – demonstracija autoriteta i 'galvanizacija' na putu ka polufinalu – pa što bude…

(Foto: Pixsell)